Od vatre, kotača, egipatskih piramida, Aleksandrijske knjižnice, do leta na Mjesec, ljudi kao vrsta napreduju. Napredak nam je u genetskom kodu. Promjene od prapočetka do danas rezultat su čovjekovih potreba i genijalnosti uma.

Većinu stvari koje je ljudski rod izumio i stvorio služi da si olakšamo život, da ga produljimo i proživimo što kvalitetnije te da mlađim generacijama ostavimo odskočnu dasku da nastave s one točke na kojoj smo stali mi. Tako je i s većinom tehnologija. Današnje doba je digitalno i logičan je korak čovječanstva na tom našem putu kao vrste. Stvari koje imamo danas i koristimo ih kao posve normalne - pametne telefone, tablete, električne automobile, pametne stanove, do prije tridesetak godina bile su nam nedostižne.

Osim ako smo gledali znanstvenofantastični film, primjerice na BETA videorekorderu. Ako ga je tko i imao. Ako ga se i danas itko više uopće sjeća :) Prilagodba društva tom digitalnom svijetu odavno teče, pa danas bake i djedovi na pametnim telefonima razgovaraju i gledaju se s unucima na drugom kraju svijeta.

Možemo zaviriti u bilo koji muzej svijeta i vidjeti bilo koje remek-djelo a da ne moramo fizički biti ondje. Možemo učiti, dijeliti znanje, diviti se drugim dostignućima, pa i zarađivati za kruh. A to nam ne oduzima ljudskost i emocije. Nismo ništa manje ljudi zbog digitalnog doba. Naravno, uvijek je bilo onih koji svakojako žele zarađivati, varati, činiti drugima zlo.

Ali lakše je, primjerice, kradljivca ili ubojicu pronaći ako su ga snimile digitalne umrežene kamere, zar ne? 
Kad je zapravo počelo to digitalno doba? Onda kad je naš pradavni predak ili pretkinja podignuo/la glavu i vidio/la zvjezdano nebo, kad se zbunjeno počeškao/la po glavi i zapitao/la se: Što je to gore, zašto svijetli i kako sve to uopće funkcionira?

Nastavak je poznat - danas planiramo letove na Mars, a turistički ćemo putovati u gornje slojeve atmosfere. U digitalnoj eri ni nebo nam više nije granica.