U svibnju prošle godine medijima je dostavljen račun iz dubrovačkog hotela "Palace" iz kojeg se vidjelo da su krajem 2015. tadašnji premijer Zoran Milanović i njegova trojica ministara na bakanalijama u svojoj sobi potrošili ravno 6502 kune.
Bile su tu hobotnice, škampi, kozice, jastozi, zubaci, škarpine, crni rižot, dvije butelje dingača i još svega pomalo.
Račun je tada navodno podmirio SDP.
Danas je, pak, Novi list objavio informaciju da se Zoran Milanović nalazi pred isključivanjem iz SDP-a zbog toga što više od godinu dana nije plaćao članarinu.
Nakon što je koristio stranačku blagajnu za plaćanje bakanalija po Dubrovniku, ali i po drugim luksuznim restoranima u Hrvatskoj, a zatim stranku ostavio u višemilijunskim dugovima, sada se otkrilo da bivši predsjednik SDP-a nije čak ni plaćao članarinu svojoj stranci.
Kad mu očito više nije bila potrebna.
On otišao, računi ostali
"To što sam izašao iz Sabora ne znači da više nisam političar i član SDP-a", kazao je Milanović prijateljima kada je u ožujku ove godine napustio mjesto saborskog zastupnika na kojem se gotovo uopće nije pojavljivao.
Pa ipak, za stranku ga očito - sudeći barem prema podacima s Iblerova trga - nije više bilo briga. Jer od stranke više nije imao nikakve koristi.
Ovo medijsko otkriće možda je minorno u usporedbi s ostalim problemima koji se svakodnevno otkrivaju u ovoj državi, ali je svejedno zanimljivo iz više aspekata. A jedan od njih je sigurno konstantna kuloarska priča da bi se Milanović mogao kandidirati za predsjednika Republike i da bi pritom mogao tražiti podršku - i financijsku - svoje stranke.
One kojoj je navodno ostao dužan nekoliko tisuća kuna.
Milanoviću sada prijeti brisanje iz članstva SDP-a, što bi bilo poniženje i za stranku koliko i za njega samog.
Solidarnost na djelu
Istina, i stranka i njezin bivši predsjednik uvijek se mogu utješiti činjenicom da je HDZ svoje predsjednike znao isključivati nakon otkrića za korupciju (ili nakon verbalnog delikta), no svejedno na ovom se primjeru najbolje vidi karakter bivšeg premijera i njegov odnos prema stranci.
Ako više sam ne crpi novac iz SDP-ove blagajne, ne osjeća se obaveznom puniti tu blagajnu. Toliko o solidarnosti.
Godinama se pričalo o Milanovićevim ručkovima i večerama po restoranima, sve na račun stranke. On sam bio je opsjednut tuđim primanjima, pa je svojim zastupnicima u Europskom parlamentu naredio da moraju više od ostalih uplaćivati u stranačku blagajnu.
Zaradio lovu
Zadnjih godinu i pol primao je plaću saborskog zastupnika, ali se praktički nikada nije pojavljivao u Saboru. Niti je, evidentno, odvajao od svoje saborske plaće kako bi plaćao članarinu u SDP-u.
A onda je otišao u privatni biznis kako bi, javno se hvalio, napokon zaradio neki novac. Pa je svejedno zaboravio na stranku koju je deset godina vodio. I koristio.
I ne zaboravimo, zbog financijskih dubioza koje je Milanović ostavio SDP-u, u stranci je došlo do velikih rezova, smanjivanja plaća i pobune nekih bivših Milanovićevih suradnika koji nisu pristajali na rezanje primanja. Iako su ti rezovi bili prouzročeni i, kako se vidi, Milanovićevim neplaćanjem članarine.
Bio je to njegov zadnji pozdrav svojoj stranci.
Uglavnom, sad smo ponovno imali prilike vidjeti kako izgledaju ta Milanovićeva "bundesligaška pravila" kojima se često hvalio.
Najvažnije je pronaći nekoga tko će plaćati njegove račune. Za stranačke račune nije ga briga.