Oporba je za danas najavila neviđeni spektakl u Saboru. Plan toga glazbeno-scenskog spektakla je tajan, riskantan i opasan. Kodni naziv mu je “Svi pjevaju, ja ne čujem”. Sve počinje nehajnim dolaskom Peđe Grbina za govornicu.

On počinje gromoglasno pjevati “Čavoglave”, a potom, poput legendarnog Janike Balaža, u sabornicu s bisernicom (malom tamburom, op. a.) ulazi Gordan Maras odjeven u crne kožne hlače i kožni lajbek na golom torzu svirajući i pjevušeći hit Gazda “Još i danas zamiriše trešnja”. I dok Gogi prstićima lagano prebire po žicama, za nastup se sprema Vesna Pusić.

Za dobar glas guta sirovo jaje. Sa zadnjim Marasovim tonom ona počinje pjevati (ako se njezino glasanje tako uopće može nazvati) “Moju domovinu”. Vladajući u trenu, s nepodnošljivom boli u ušima, traže spas bijegom iz zgrade. Oporba ostaje sjediti jer je prije početka spektakla u uši stavila čepiće. Vesnu Pusić uspijevaju ušutkati, zanesenog Marasa, koji nastavlja tamburati, zatvaraju u podrum, a Peđu odvode do saborskog kafića da plahne grlo.

Specijalni SDP-ov tim pronalazi Krešu Beljaka koji nešto petlja na parkingu oko saborskih limuzina i nude mu mjesto ravnatelja policije. On pristaje i vraća HSS u Narodnu koaliciju. Pernara i njegove dobivaju za besplatni vegetarijanski gablec u saborskom restoranu, a Pupovcu daju hrvatske šume i prašume.

Do osvajanja vlasti još je jedna prepreka. Dovode Mostova gurua Grmoju. On je tvrd. Popušta tek kad mu uhljebe rođake. Do četvrtog koljena. I njihove kumove. Zadovoljni Grmoja zove Petrova i naređuje razvrgavanje savezništva s HDZ-om. Oko 14 sati okuplja se Nacionalno vijeće Mosta koje će zasjedati do konačne odluke. Ona se očekuje u roku od deset dana. A Milanović upravo ustaje iz kreveta i ništa ne sluteći kreće prema Saboru...