Svi znaju što je glavni problem.
Bojan Glavašević kaže da HDZ-ov model funkcioniranja države pripada prošlim vremenima. Peđa Grbin poručuje da HDZ vraća Hrvatsku u tamnu prošlost, po uzoru na Orbana u Mađarskoj ili Vučića u Srbiji. Dalija Orešković podsjeća kako vladavina HDZ-a iza sebe uvijek ostavlja dugotrajne posljedice. Anka Mrak Taritaš tvrdi da HDZ opstaje na svom klijentelističkom sustavu i rođačkom kapitalizmu.
Ali nitko od novih aktera na političkoj sceni nije baš siguran kako taj problem riješiti.
Kako pobijediti HDZ.
Mrvljenje i osipanje ljevice i liberalnog centra evidentno ide na ruku čak i ovako osakaćenom, očerupanom, aferama i unutarnjim sukobima načetom HDZ-u. Na političkoj sceni svakodnevno se pojavljuju novi igrači na pozicijama lijevo od centra koji svi govore isto - treba maknuti HDZ s vlasti - ali nitko ne nudi uvjerljiv recept kako bi se to moglo učiniti.
"Dalija pomaže HDZ-u"
Štoviše, Žarko Puhovski upozorava da Dalija Orešković svojim angažmanom "pomaže HDZ-u". "Računa na lijevu i liberalnu stranu, uzimala bi SDP-u i HNS-u i to znači da bi olakšala poziciju HDZ-u, a s druge strane otežala SDP-u", komentirao je jutros na N1.
Sama Dalija Orešković nudi "spasonosno rješenje".
"Na prostoru od centra pa na lijevo mora se stvoriti jedna opcija", kaže ona, "koja će se dogovoriti oko nekih zajedničkih korijena, zajedničkog plana i načina na koji će se taj plan u konačnici provoditi".
Orešković ističe da bi "sve te male, s jedne strane srodne, a opet razjedinjene stranke, trebale težiti tome da vide što im je zajedničko i oko toga se okupiti, nastupiti kao realna fronta koja će aktualnoj vlasti biti ozbiljan i opasan izazivač".
Dakle, cijeli prostor lijevo od centra trebao bi se ujediniti protiv HDZ-a.
Kako to samo jednostavno zvuči. I kako je to nemoguće zamisliti.
Rogovi u vreći
Ni Pametno nije dugo izdržalo u neformalnoj Amsterdamskoj koaliciji s IDS-om. Iz SDP-a ljudi odlaze ili su na izlaznim vratima. Unutar SDP-a vlada apatija pomiješana s frakcijskim trvenjima. A na sve to nakalemile su se nove opcije, strančice ili liste koje dodatno pridonose čitavoj zbrci i kaosu.
Svi bi oni, dakle, htjeli jedno, ali je pitanje kako se oko toga mogu dogovoriti. I tko bi sve te opcije, stranke ili pojedince ujedinio i poveo u izbornu pobjedu?
Ono što je zanimljivo u ovoj aktualnoj najezdi novih lidera i stranaka jest činjenica da njihova "revolucija" kreće od vrha, a njezin uspjeh ovisi o bazi.
Drugim riječima, stiže nam poplava novih lidera, medijskih ličnosti, eksperata i samozvanih spasitelja koji nemaju ni bazičnu infrastrukturu, članstvo, terensku organizaciju, te naročito novac. Mnogi nemaju čak ni političko znanje i iskustvo.
Sve to (osim novca) trebao bi imati SDP koji, nažalost, ne može to iskoristiti ni da samog sebe spasi, a kamoli da spasi Hrvatsku od HDZ-a.
To je oduvijek biila boljka ljevice: kako ujediniti i pomiriti sve te opcije, lidere i njihove ambicije.
Utrka za liderima
SDP trenutno pati od krize liderstva, jer Davor Bernardić s 0,7 posto podrške u anketama vuče stranku u ponor. Takvu situaciju nastoje iskoristiti osobe izvan stranke ili na njezinim izlaznim vratima, promovirajući se u javnosti kao potencijalni lideri ujedinjene ljevice: ne samo Dalija Orešković, već u manjoj mjeri i Bojan Glavašević, pa i glasni i borbeni Krešo Beljak. Ili Mirando Mrsić.
Bernardićeva slabost njihova je snaga.
Ali kako sve to materijalizirati?
Jedna je opcija da SDP ide sam na izbore, a sve ostale opcije formiraju rezervnu opciju s kojom će se kasnije sklopiti koalicija. Bi li netko pristao da Bernardić vodi glavnu riječ? Ili da Bernardiću prepuste da donese većinu mandata? Bi li SDP pristao da netko drugi preuzme vodstvo nad koalicijom?
I zar netko doista misli da HDZ ne bi sa svojim trabantima došao u poziciju prvi formirati vlast?
Pokrovitelj s Pantovčaka
Davor Bernardić nedavno je provukao teoriju prema kojoj snažan SDP dodatno osnažuje HDZ, pa je valjda po toj logici korisnije da SDP bude slab. To je razmišljanje s kakvim ljevica mora imati posla.
Ono što bi eventualno moglo animirati ljevicu na parlamentarnim izborima (redovnim, ne izvanrednim) jest pobjeda ljevičarskog kandidata na predsjedničkim izborima. Osim što bi to bio test homogenosti ljevice u podršci zajedničkom kandidatu, a o mobilizaciji biračkog tijela da i ne govorimo, pokroviteljstvo s Pantovčaka uozbiljilo bi napore u borbi protiv HDZ-a i desnice.
Što bi se reklo, ljevičarski pilići poredali bi se u kolonu po jedan.
Danas, iz ove perspektive, takvo nešto nemoguće je zamisliti. Sutra, nakon što svatko izventilira svoju ambiciju, možda se ukažu konture nekog pobjedničkog recepta.
Vjerojatno nakon što bude prekasno i HDZ još više učvrsti svoju vlast. I "orbanizira Hrvatsku".