Andrej Plenković smijenio je jučer četrnaestog ministara u mandatu koji traje nešto više od tri godine.
Što u prosjeku ispada skoro pet ministara godišnje.
Ali ministar obrane Damir Krstičević i dalje sjedi u Vladi. Postojan kano klisurina.
Ne samo da i dalje sjedi u Vladi iz koje frcaju ministri kao na centrifugi, već bi trebao voditi Plenkovićevu kampanju za predsjednika HDZ-a. Ne samo da je nezamjenjiv, nego je i neviđeno bitan.
Dok se javnost bavila aferama, kućama i rođacima Milana Kujundžića, kod Zlarina se srušio vojni helikopter, a tom prilikom poginuo je pilot Tomislav Baturina. Ministar Krstičević obitelji je izrazio sućut. Ali nije ponudio ostavku. Opet.
Šverc i lov na veprove
Kao što ju nije ponudio ni kad je otkrivena afera sa švercom oružja u bazi Zemunik, ni kad je otkrivena mjesecima zataškavana informacija o tome da se vojni helikopter koristio za rekreativni lov na veprove, ni kad su se na poligonima događale nesreće sa smrtnim posljedicama, a naravno, ni kad je propao najveći posao Plenkovićeve vlade, nabavka vojnih zrakoplova F16 od Izraela.
Sve je to Krstičević preživio u Vladi. I sve to mu je Plenković oprostio.
Zašto? Vjerojatno zato što Krstičević - za razliku od Kujundžića, Tomislava Tolušića, Gabrijele Žalac, Gorana Marića i Lovre Kuščevića - nema nekretninskih afera. Još.
Iz Plenkovićeve Vlade, naime, ne leti se zbog afera i skandala u pojedinom resoru.
A kako izgleda Krstičevićev resor? U more se srušio helikopter za kojeg se upozoravalo da nije prilagođen za let preko morske površine. Godinu dana šutjelo se o incidentu na vojnom poligonu kad se prevrnulo borbeno vozilo. Ponovne se govorilo o neispravnoj opremi.
A tu su i samovolja, šverc, kriminal i raspašoj na svim razinama.
Da ne izvlačimo opet majku svih promašaja, famozni F16.
Blamaža i sprdnja
Krstičević je, međutim, nedodirljiv. Baš kao što je neartikuliran i gotovo na svakom javnom nastupu - a pogotovo pri vjerskim prigodama - izložen blamaži i sprdnji.
Rekli bi ljudi, ne zna se čovjek ni prekrižiti.
Ali on je i dalje nedodirljiv i neupitan na mjestu ministra obrane.
Dok je smjenjivao Kujundžića premijer Plenković je novinarima objašnjavao kako se nije upuštao u analizu optužbi na ministrov račun, poručivši kako ga smjenjuje zbog koronavirusa. Kujundžić je navodno previše bio okupiran stvarima izvan njegova resora, pa se zbog toga ne bi mogao boriti protiv ove globalne pandemije.
Ali Krstičeviću se događaju ozbiljne stvari u resoru.
I on, kao ministar, evidentno nije u dovoljnoj mjeri okupiran situacijom u resoru za kojeg je nadležan i odgovoran, a u kojem se događaju ozbiljni incidenti, kriminalne afere, pa i neoprostivi propusti. Neki i sa smrtnim posljedicama.
Ako je Plenković uvjeren da Kujundžić nije dovoljno koncentriran na svoj resor, zbog čega onda ne povede računa o tome kako Krstičević vodi resor obrane?
Uteg ovoj Vladi
Naravno, istraga o padu vojnog zrakoplova Kiowe u Zlatinskom kanalu još uvijek traje, ali traje i Kujundžićeva obrana od medijskih optužbi, no za Plenkovića to je bilo dovoljno da ga jučer - opravdano - smijeni. Nije mu, međutim, palo na pamet pozvati Krstičevića na raport i zatražiti ga da stavi mandat na raspolaganje.
Kujundžić i drugi smijenjeni ministri bili su "utezi ovoj vladi" uglavnom zbog svojih nekretninskih afera. Krstičević je, pak, uteg Vladi zbog svega onoga što mu se događa u sektoru.
Plenković je jučer okrivio medije zbog stvaranja pritiska na ministre koje premijer onda mora smjenjivati, pa se Vlada ne može baviti svojim poslom. Mediji pune tri godine pišu o ministru Krstičeviću. Kojemu nije pala ni dlaka s glave.
Što bi onda trebalo biti važnije: propusti koje ministri rade u svojim resorima ili izvan njih?
Kujundžić i ostali ministri pali su žrtvom grijeha koji su neoprostivi svakom političaru u normalnoj državi. Krstičević, pak, nikako da padne žrtvom grijeha koji bi bili neoprostivi svakom ministru u vladi.
Pa da se u miru posveti vođenju Plenkovićeve kampanje u HDZ-u.