I trebala sam… Biti opreznija.

I mogla sam… Postati zlopamtilo.

I imala sam priliku… Zatvoriti se u sebe.

I povrijedili su me… Neki krivi ljudi.

I boljele su me… Njihove krive namjere.

I …

Stalo mi je da to shvatim prije nego postanem ona tvrda, netrpeljiva masa ženskog tijela koja kada je izguraju u stranu bahato izgovara riječi poput „pazi kuda hodaš!“. To kažem jer vidim kako se ljudi bezobzirno brane jedni prema drugima, i ne toliko jedni prema drugima koliko brane sebe sebi, hodajući tako da bježe od svoje vlastite sjene moleći se da ih ne sustigne njezino lice koje bi moglo zastati i reći …

A do čega je tebi dušo zaista stalo?!

Od stvari koje te rastužuju tako lako možeš naučiti gdje da potražiš sreću. Od poraza koje doživiš tako lako možeš uvidjeti koje ti pobjede hrle ususret. Od ožiljaka koje zaradiš tako lako možeš predosjetiti gdje da se više ne ranjavaš. Možeš. Saznati sve što želiš. Ako si dopustiš ne pobjeći od onoga do čega ti je zaista stalo.

Bježanju je oduvijek bio preduvjet strah, ostajanju hrabrost. A čovjeku? Čovjeku je oduvijek bio preduvjet ljubav.

INGRID DIVKOVIĆ: Najslabija je ona žena koja se vječito trudi biti snažna

Priznajem da sam sve navedeno morala naučiti sama, istovremeno tegleći na leđima stotinu malih vragova prerušenih u ljude. No takvi vragovi nisu uvijek “vragovi”. Oni se ne pojavljuju iznenada, oni dođu da nas preoblikuju na način da nas sklope u cjelinu kada se počnemo rastavljati na dijelove. Nikome više ne prija svjetlo koliko prija onome tko već dugo korača u mraku. Nikome nije stalo više koliko onome koji se na silu trudi da mu ne bude stalo. Zato valjda vjerujem da se ne isplati prestati. Zato valjda osjećam da samo oni kojima je stalo istinski osjećaju. I zato valjda živim na način da izgovaram riječi poput ovih …

Ako ti je stalo do nekoga, reci mu to.

Ako te voli, neće biti boli.

Ako te boli, prestani si zadavati bol.

Ako želiš više, otvori ruke.

Ako želiš dublje, otvori srce.

Ako želiš sve, budi sve.

Sve daj, samo ne daj da ti nije stalo. Jer, ako ti prestane biti stalo moglo bi se desiti da nestaneš u ljubavi koja ti je jednom za tvoje ništa, davala baš to – SVE.

…

Izvorni tekst pročitajte ovdje,  na blogu Ingrid Divković. 

O autorici:

Ja sam ono što nikada ne biste pretpostavili. I nisam, ama baš ništa od onoga što bi se moglo reći na prvi pogled. Po struci profesorica, po sudbini spisateljica, po životnom opredjeljenju sanjar i borac, s naglaskom i u isto vrijeme.

Osim na blogu, Ingrid pratiti možete i na Facebooku te Instagramu.