Svi znamo da je naš Veliki vođa Zo-Ran najjači i najhrabriji. Dokazao je to još prije 20-ak godina kada mu nije bio dovoljan izazov naš rat, nego je sačuvao svjetski mir u Azerbajdžanu i Gorskom Karabahu. Ili kada je 1999. hrabro ušao u SDP. Riječima se ne može opisati hrabrost dok nam je u izbornoj noći u studenom 2011. obećavao vlast koja se neće izvlačiti na prethodnu i koja će nas odgovorno voditi u bolju budućnost, iako je znao da su to sve puste tlapnje. A tek kad je Njemačkoj odbrusio ‘ne’ beskompromisno štiteći bivše udbaše. Ili kad je donio niz mjera koje su proteklih godina otjerale 60.000 naših ljudi u novu gastarbajtersku avanturu.

Da se ničega ne boji, mislili su i ljudi iz njegova protokola, pa su ga nedavno posjeli u helikopter kojim su u vrletima Paklenice vježbali članovi Gorske službe spašavanja. Sjedeći u bučnom limenom vrtoletu mijenjao je boje lica poput semafora. I dok su mu naši gorski spasioci pokazivali što sve znaju, on je nijemo gledao u sure litice kroz prozorčić helikoptera. I zazivao sreću kako bi se sigurno spustio na tlo. Da je let potrajao koju minutu duže, vjerojatno bi zazvao i Boga. I potom obećao da će se zarediti. Kad je dodirnuo zemlju, sasuo je paljbu na svoje protokolaše. Doveli ste u opasnost život predsjednika Vlade, bjesnio je na neoprezne Vladine birokrate. Tko zna možda se među njima skrivao i neki oporbeni element koji mu je sve to i zakuhao?

Ali Veliki vođa je u četvrtak pokazao da može pogledati Strahu u oči. I pobijedio je. Svi koji su bili s njim prepričavaju kako se samo odvažno držao, dijelio je svoju mudrost s njima, čak se i šalio… I sve to u strašnom kupeu putničkog vlaka na liniji Zagreb-Koprivnica.

O Hrabrosti, Zoran ti je ime…