Što se to događa s Kolindom Grabar Kitarović, pitaju se mnogi, uglavnom oni koji nisu pomnije pratili njezin predsjednički mandat.
Oni koji jesu, znaju da se u ovoj kampanji s predsjednicom ne događa ništa što se nije događalo zadnjih pet godina. Samo gore.
Isti gafovi, isti skandali, isti ispadi, nekontrolirane rečenice, čudni potezi, čudno gestikuliranje, neobjašnjive izjave... Samo još gore.
To je postala tema Kolindine kampanje. Jedni se pitaju što nije u redu s predsjednicom, drugi se rugaju i naslađuju nad njezinim izjavama i potezima. Poput onih poslova za osam tisuća eura ili pozdravljanja "branitelja na vječnim počivalištima" ili nekontroliranog afektiranja i neobuzdanog koketiranja.
I doista, kad ne sramoti sebe, predsjednica sramoti funkciju i državu.
A sve to je, zahvaljujući Kolindi, postala tema čitave predsjedničke kampanje.
Stavimo, međutim, stvari u perspektivu.
Tko se među njezinim glavnim konkurentima može pohvaliti da nije imao izjave ili poteze nad kojima smo se zgražali, snebivali ili ih naprosto ismijavali?
Bizarni "zoranizmi"
Evo, recimo, Zoran Milanović jučer izjavljuje kako je "zabrinut za ljude koji se počinju slamati pod stresom, opijatima, alkoholom...". Koliko puta su njegovi birači, članovi stranke, ministri, novinari, javnost i građani bili zabrinuti za njega nakon svih famoznih "zoranizama"?
Možda se možemo sjetiti onog njegova razgovora sa žrtvama poplava u Gunji, kad mu se žena žalila da joj je voda odnijela sve, a on uzvratio kako je "i njemu puka cijev u stanu". Ili možda one press konferencije na kojoj se otkačio do te mjere da se obračunavao s "profesorom iz Špičkovine" koji se usudio kontrirati njegovoj glupoj izjavi da "Finska nije imala građanski rat".
Ili kad je pričao s Josipom Klemmom. Ili kad se hvalio "dedom ustašom". Ili kad je ženama savjetovao da "moraju biti više kao muškarci, da bi ih više cijenili". Pa i u ovoj kampanji je "usr'o motku" s petokrakom i Hajdukom.
Ako je sve te "zoranizme", a popisu nema kraja, Milanović izrekao u punom psihofizičkom zdravlju, a ne pod utjecajem "treme, stresa, opijata, alkohola", onda za njih nema opravdanja.
Zato su se mnogi godinama pitali "što se događa sa Zoranom Milanovićem".
On se, barem što se toga tiče, savršeno uklopio u ovu "normalnu" kampanju.
Kolakušić mesija i prorok
A tu je onda i Mislav Kolakušić. Tko je slušao njegove izjave zna o čemu se ovdje radi. Nekadašnji sudac kaže da treba smijeniti sve suce. Nekadašnji Karamarkov kandidat za ministra kaže da treba potući sve stranke. On bi bio predsjednik, premijer, ministar policije i pravosuđa, tužitelj i sudac, prorok i mesija.
I za Kolakušića bi se isto moglo postaviti pitanje što nije u redu s njim.
I ne zaboravimo Miroslava Škoru. Koji u istom dahu kaže da NDH nije bila samo fašistička tvorevina i traži sankcije za Milorada Pupovca koji upozorava da Hrvatska koketira s fašizmom. Ili koji sada govori o "oligarsima", a Ivica Todorić mu je plaćao da mu reklamira salamu.
I koji bi htio veće ovlasti predsjednika, a sve odluke prepušta narodu na referendumu. Govori o Vukovaru, a skrivao se od Vukovara. Busa se nacionalizmom, a svojedobno se pravdao da ne bi mogao držati pušku u rukama.
Škoro i Merčep
Danas je na svojoj Facebook stranici objavio je intervju gdje kaže da bi pomilovao Tomislava Merčepa, osuđenika za ratne zločine. I upozorio da će, ako izgubi drugi krug, posrijedi biti izborna krađa.
Hoćemo li se onda zapitati što nije u redu s Miroslavom Škorom?
Nažalost, ovakva pitanja svakodnevno postavljamo za čitavu političku scenu.
Svakako za Milana Bandića čije logoreje i ispadi postaju dio svakodnevnice. Za Ivana Pernara. Za Željka Glasnovića. Nekad se to pitanje znalo postaviti i za Davora Bernardića, kad je pozirao s kiselim zeljem ili na vrhuncu krize u Agrokoru na Twitteru pisao kako je "Zagreb lijep po kiši".
A ne zaboravimo ni Ivu Josipovića. Koji je u Americi privlačio turiste u Hrvatsku izjavama kako u njoj ima "mnogo lijepih djevojaka".
Kolinda potvrđuje pravilo
Možemo se, dakle, pitati što nije u redu s Kolindom Grabar Kitarović kad daje ovakve izjave, kad pjeva ili se baca na nogometaše, kad pozira s devom ili grli pokal na kiši, kad pjeva Bandiću ili govori o jogurtima i željeznoj zavjesi...
Premda je to bila konstanta njezina predsjedničkog mandata.
Nažalost, često smo se pitali i još uvijek postavljamo to pitanje što nije u redu s njezinim glavnim suparnicima, s onima koji joj daju podršku, kao i s onima koji drmaju političkom scenom.
Politika u Hrvatskoj često izgleda kao dijagnoza.