Danas je postalo popularno pozivati se na obitelj.
"Jedina zdrava institucija države koja je ostala još na okupu je obitelj", dramatično je poručio Milan Bandić na današnjoj press konferenciji svoje stranke. "Kad obitelj rastočimo onda nema ove zemlje".
To, međutim, nije spriječilo tog istog Bandića da se 1996. godine fiktivno razvede od svoje supruge kako bi ona mogla po privilegiranim uvjetima otkupiti stan svoje bake u središtu Zagreba. Ponovno su se vjenčali 2003. godine.
Tako da je ipak sve ostalo u obitelji.
I Alojz Tomašević se ovih dana dotaknuo obitelji. Nakon što se prethodno bio "dotaknuo" svoje supruge zbog čega ga je DORH optužio za obiteljsko nasilje.
Druga obitelj
U svom prekjučerašnjem pismu u kojem je objavio da podnosi zahtjev za istupanjem iz HDZ-a do okončanja sudskog postupka, kompromitirani župan patetično je poručio kako "Hrvatsku demokratsku zajednicu može slobodno nazvati svojom drugom obitelji, gdje je stekao velikoj broj prijatelja i upoznao mnoge uglednike u Republici Hrvatskoj".
Nije, međutim, htio poslušati nalog glave te svoje druge obitelji, Andreja Plenkovića, da podnese ostavku na funkciju požeško-slavonskog župana, pa ga je ta druga obitelj danas jednoglasno najurila iz stranke.
I to zbog toga što nije dao ostavku, a ne zato što je maltretirao svoju suprugu i svoju "prvu obitelj".
Tomaševiću je bilo žao što je bio "opterećenje za HDZ", svoju drugu obitelj, ali ipak nije bio toliko lojalan toj svojoj obitelji da bi otišao s mjesta župana.
I tako, Tomašević se razbacivao obiteljskim vrijednostima, kao da nije svojim nasilničkim ponašanjem nanio štetu svojoj pravoj obitelji, a nakon toga i političku štetu stranci, svojoj drugoj obitelji.
Da bi se na koncu, karma je prokletinja, ta njegova druga obitelj ponijela prema njemu kao on prema svojoj pravoj obitelji.
Obiteljski vođa
Pritom Tomašević nije vodio previše računa o građanima svoje županije koji moraju trpjeti zbog činjenice da je optuženi obiteljski nasilnik i dalje na javnoj funkciji. Zaslužili su poštenog i čestitog političara, ali to nisu dobili. Jer, eto, Tomaševiću je ipak na prvom mjestu bila "druga obitelj".
Ali ne i Andrej Plenković kao obiteljski vođa.
Uglavnom, tako to izgleda kad se političari pozivaju na obitelj. Obično je to signal da krenemo bježati u skloništa.
Otprilike kao i kad udruga Željka Markić pod istim imenom poručuje kako sve radi "u ime obitelji".
Obitelj u tom kontekstu poprima posve druge dimenzije i značenje.
Zdrave institucije
Milan Bandić, sljedbenik Markićkine udruge, nije ni trznuo kad je spomenuo obitelj kao "još jedinu zdravu instituciju države". Pritom, barem načelno, i nije bio u krivu: na čelu Zagreba nalazi se osoba s nekoliko optužnica i tko zna koliko afera, skandala i još skandaloznijih izjava. Toliko o zdravim institucijama.
Ali da o obiteljskim vrijednostima bez kojih "više neće biti ove zemlje" govori osoba koja je fiktivno razvrgnula brak, pa ga opet sklopila, previše je čak i za Bandića.
Ili da se obitelji spominje osoba koja je pod optužbom za obiteljsko zlostavljanje i koja je, prema riječima njegove supruge, okretala djecu protiv majke samo da ne prijavljuje nasilje nad ženom.
To je previše čak i za ove naše labave kriterije pristojnosti.
U ime obitelji
Žalosno je, dakle, što se sve na političkoj sceni i u društvu čini u ime obitelji.
Djeca političara u ime obitelji sprječavaju majku da prijavljuje zlostavljanje. Majka u ime obitelji piše pisma i traži pomoć od šefa stranke. Potom taj isti političar potom želi poštedjeti svoju drugu, stranačku, obitelj optužbi za zlostavljanje svoje prave obitelji. A onda ta stranačka obitelj - opet u interesu vlastitog opstanka - izbacuje svog vjernog člana, ali ne zbog zlostavljanja, već zbog neposlušnosti.
Zato što nije ispunio nalog stranke i podnio ostavku na mjesto župana.
Da bi, eto, u nevjerojatnom obratu supruga župana Tomaševića danas povukla sve svoje navode i odustala od sudske tužbe.
Vjerojatno opet u ime obitelji.
Kad nam Bandić i Tomašević čuvaju obiteljske vrijednosti, ne moramo se bojati za našu budućnost.