Dragi Zoki, netko na tvojem mjestu danas bi se veselio na nekoj plaži ili skijalištu, uz kapljicu dobrog pića i pokoji zalogajčić neke delicije. Ali ne ti. Ti si odlučio da se i danas, kao i posljednjih četiri godine, posvetiš borbi za prosperitet Hrvatske, da nas izvadiš iz gliba, da smanjiš uvoz, povećaš izvoz, iskorijeniš siromaštvo... Baš zato što si toliko ustrajan, i ovoga ćeš tjedna otvoriti novih 500 radnih mjesta. I nahranit ćeš gladne. I napojiti žedne. I utješiti nemoćne. A za sve to ne očekuješ nagradu, odlikovanja, priznanja... Toliko si skroman da ti i riječ “hvala” daje novu snagu.

Jalnuški diletanti te ismijavaju jer si rekao da bi i papa Franjo glasao za tebe. A ja ih pitam: Pa za koga drugog bi glasao? Za one koji se samo žele domoći vlasti da bi sljedećih tri i pol godine ljenčarili i onda u posljednjih šest mjeseci, uz pomoć nekog američkog PR stručnjaka i populizma, počeli glumiti odgovorne vođe kojima je kao stalo da narodu bude bolje? I, vjeruj mi, ne bi za tebe glasao samo Papa, tvoju listu bi zaokružili i Obama, Putin, Angela Merkel... Ma, preferencijalni glas dali bi ti i Marx, i Engels, i Lenjin, i Tito, i Naser, i Nehru, i svi ostali nesvrstani. I svrstani.

Znamo da tvoji vršnjaci, muškarci u srednjim godinama, ponovno uđu u pubertet. Nabave si motocikle, lude automobile, vise na PlayStationu, puše skupe cigare, ponovno im se omile noćni izlasci, nađu ljubavnice... Ali tebe kriza srednjih godina nije ni dotakla. Ti o svojem egu ni ne razmišljaš.

Ipak, znaj Zorane, ljudi su nezahvalni. I moguće je da te neće na izborima nagraditi za trud. Ne očajavaj. Dogodi li se to, budi svjestan da si ti svoju dionicu završio. I odmori se. Duuuuugo se odmori.

I ne brini, mi ćemo opet dobiti vlast kakvu zaslužujemo.