Marijana Petir je pretjerala.
To je najmanje što se može reći na njezin današnji status na Twitteru kojim je, kao zastupnica u Europskom parlamentu, prokomentirala teroristički napad u Bruxellesu.
Dok se broje mrtvi i ozlijeđeni, dok se traže preživjeli i oglašavaju oni koji su neozlijeđeni izbjegli eksplozije, dok se javnost oporavlja od novog šokantnog udara u Europi, Petir je šokirala javnost svojom objavom:
"Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto. Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobjedio (sic!) smrt. Sretan Uskrs!".
Za mnoge, ova objava nije bila samo bešćutna, nego i uvredljiva.
Čestitala Uskrs
Prvo, Petir je bez ikakvog argumenta, pa i jasnog razloga, povezala teroristički napad s nadolazećim blagdanom Uskrsa, a zatim još i iskoristila teroristički napad kako bi vjernicima čestitala Uskrs.
S uskličnikom na kraju, kao izraz oduševljenja i prkosa.
Još gore, Petir je uzela sebi za pravo da progovori u ime napadnutih: "Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt".
U čije ime se ona oglasila? U ime žrtava od kojih se još ne zna (niti je to uopće bitno) koje su uopće bili vjere, odnosno jesu li uopće bili vjernici. Među stradalima u zračnoj luci i u metrou moglo bi biti i samih muslimana, ali i pripadnika ostalih vjera, pa i samih ateista.
Teroristima vjerska pripadnost žrtava nije bila bitna, niti su oni birali žrtve. Da su birali samo kršćane ili samo katolike, udarili bi na neko mjesto gdje se oni okupljaju, a ne na zračnu luku. Ili kao što je to bio slučaj u Parizu, na koncertnu dvoranu i ulicu punu kafića.
Oni možda jesu udarili u ime svog Boga, ali im nije bilo bitno protiv čijeg Boga su udarili.
Ali to je očito bilo bitno Marijani Petir.
Čiji Bog je pobijedio smrt?
I po tome je ona, a to je bilo ono najšokantnije u njezinoj objavi, progovorila jezikom islamskih terorista. Onih koji udaraju u ime svog Boga, na što ona uzvraća: "Naš Bog je pobijedio smrt".
Niti je ovo bio obračun "našeg" i "njihova" Boga, niti je Bog u Bruxellesu (kao prije u Parizu, kao ni u Ankari, Istanbulu...) pobijedio smrt - osim ako bombašima samoubojicama smrt ne garantira vječni život - niti ona može biti sigurna da dijeli istog Boga sa žrtvama bombaških napada.
Ovakva objava europarlamentarke u svojoj biti poništava sve ono čemu je moderna Europa godinama stremila.
Multikulturalnost i otvorenost, sloboda i poštivanje različitosti ono je što fundamentaliste - islamske, ali i kršćanske - najviše smeta i to je ono što ih u srži ubija.
Upravo zbog toga se teroristički udar na Europu doživljava i kao udar na antipod Islamskoj državi u kojoj se brutalno istrebljuju svi oni koji ne vjeruju u "njihova Boga".
Otvorenost ubija fundamentalizam
U modernoj Europi još uvijek nema (valja se ograditi jer Petir i drugi slučajevi pokazuju da se trendovi mijenjaju) podjela na "našeg" i "njihova Boga", ne gleda se tko se kome i gde moli, niti moli li se uopće, s obzirom da takva podjela samo dodatno hrani fundamentalizam.
Upravo je otvorenost - uz sve svoje rizike - ono što ubija svaki fundamentalizam. Islamski, ali i kršćanski. U podzemnoj željeznici u Bruxellesu bomba nije birala koga će udariti. Njome su putovali ljudi svih vjera, rasa, nacija i uvjerenja. A to ne bi mogli bez otvorenosti europskog društva.
Bombe stoga nisu udarile na vjernike, već na društvo koje ne razlikuje svoje članove po tome kojem Bogu se mole i kojoj vjeri pripadaju. Stoga se ni žrtve ne mogu, ali ni ne smiju, razlikovati po pripadnosti određenoj vjeri ili religiji.
Osim ako netko i sam nije zadojen takvim fundamentalizmom.
Skučeni svijet M.P.
Marijana Petir je trebala izraziti žaljenje zbog ljudskih žrtava, a ne zbog žrtava koje vjeruju u "našeg Boga". Trebala je osuditi teroristički napad počinjen u ime bilo čijeg Boga, a ne protumačiti ga kao udar na "našeg Boga".
Ovakva njezina objava ne samo da pokazuje bešćutnost, nego i manjak poštovanja prema onima koji nisu vjerovali u njezinog Boga, a ipak su bili pogođeni udarom terorističkog samoubojice.
Pokazuje i manjak respekta prema ideji moderne Europe u kojoj je svejedno tko je kakve vjere i je li uopće vjernik. A njezino apostrofiranje "našeg Boga" upravo u ovoj objavi sugerira i manjak poštovanja prema onima koji u ovoj Europi, pa time i u Hrvatskoj, štuju "onog drugog Boga" ili pak ne štuju nikakvog.
Za njih je ovaj svijet Marijane Petir poprilično skučen.