„Odlučila sam da su mi dvije stvari u životu prioriteti: mjesto i vrijeme u kojima ću zaroniti u sebe i rasti kao osoba i pleme podrške koje će me ohrabrivati, koje će mi pomoći kada zapnem, koje će me voljeti onda kada ne mogu voljeti sebe, koje će me podsjetiti na sve ono što je važno kada to zaboravim, koje će me inspirirati svim onim stvarima koje rade u svojim životima i koje će mi ukazati na sva sranja koja radim čak i onda kada to ne želim slušati.“ - Tara Wagner

Sjećam se kada sam kao malena djevojčica gledala svoju majku i njezinu sestru kako s nestrpljenjem čekaju da mi, djeca, odemo spavati kako bi njih dvije mogle brbljati i smijati se do duboko u noć. Znala sam da sam malena i da još ne mogu biti dijelom takvog posebnog prijateljskog i sestrinskog kruga i nadala sam se da ću jednom i ja iskusiti nešto tako čarobno.

Sada kada sam velika i ja imam takve posebne prijateljsko - sestrinske odnose. Imam svoje žene. Lijepe. Dobre. Uspješne. Pametne. Predivne. Imam žene pored kojih rastem. Žene s kojima se smijem i s kojima plačem. Ovaj tekst je za njih!

U samim počecima čovječanstva naše sestre su dijelile međusobno više no što mi, moderne žene, dijelimo danas - jer je njihovo preživljavanje ovisilo o snažnoj povezanosti sa ženama koje su ih okruživale. Dijelile su brigu oko djece, zajedno su skupljale i pripremale hranu, pomagale su jedna drugoj tijekom trudnoće i poroda, tugovale zajedno kada bi netko umro, njegovale se tijekom bolesti i općenito se brinule jedna za drugu.

U ta prošla vremena, kada se u brakove ulazilo iz čistih ekonomskih razloga i kada nije postojala ideja ljubavi kao osnove braka, žene u životima naših pretkinja su zadovoljavale potrebe za emocionalnom podrškom i povezanošću koje su često bile nezadovoljene u takvim brakovima.

Tradicije poput Crvenog šatora u kojemu su boravile za vrijeme menstruacije, često s usklađenim menstrualnim ritmovima, bile su tradicije njegovanja, dijeljenja, podrške, utjehe i učenja svega onoga što jednu ženu čini ženom. Danas smo općenito kao društvo izolirani jedni od drugih, a prilike za susrete i dijeljenje su vrlo često ograničene, osobito kada izađemo iz školskih i fakultetskih klupa gdje svoje prijateljice vidimo na dnevnoj bazi, i zakoračimo u poslovni i obiteljski život.

No, samo zato što više ne živimo u plemenima i samo zato što nam snažna povezanost s drugim ženama nije nužna za preživljavanje, a o menstruaciji i tajnama života možemo učiti na Internetu i u knjigama, ne znači da tijekom života ne trebamo svoje žensko pleme kako bi napredovale u životu i kako bi nam život bio ispunjen i lijep te je izravno učenje od žena koje volimo i kojima se divimo nezamjenjivo.

Niz je istraživanja koja pokazuju koliko kvalitetni odnosi među ženama imaju snažan utjecaj na naše zdravlje i osjećaj zadovoljstva životom te koliko je za nas i dalje važno da podupiremo jedna drugu.

Čini se kako su snažna prijateljstva ključna za naše tjelesno zdravlje.

Jedno istraživanje iz 2006. provedeno na ženama s rakom dojke pokazalo je da je za žene koje imaju podršku prijateljica četiri puta vjerojatnije da će se u potpunosti oporaviti od raka u odnosu na žene koje ih nisu imale.

U drugome istraživanju vezanom uz razlike na koje muškarci i žene reagiraju na stres, otkriveno je da hormon oksitocin kod žena tijekom stresnih situacija dovodi do toga da umjesto smrzavanjem ili spremnošću na borbu reagiramo potrebom da zaštitimo i njegujemo svoju djecu i da potražimo društvo drugih žena.

Autorice studije taj obrazac ponašanja nazivaju ´brigom i prijateljstvom´  koje nije specifično samo za ljude nego i za ženke brojnih drugih životinjskih vrsta. Susreti s prijateljicama su trenuci u kojima naš, i prečesto užurbani život - usporava. To su trenuci kada iz gužve užurbanog života uđemo u kafić gdje se trebamo naći s prijateljicom i kada duboko uzdahnemo i dozvolimo životu da bude malo sporiji.

To su trenuci u kojima ćemo se, čak i ako to inače ne radimo, zaustaviti i zapitati „Kako se ja uistinu osjećam?“ i pri tome imati pored sebe nekoga koga odgovor na to pitanje zanima i nekoga tko će posvjedočiti našoj sreći i našoj tuzi.

To su trenuci tijekom kojih radimo ono s čime se većina nas bori u životu – osluškujemo svoje potrebe, dijelimo svoje snove i razmišljamo o tome jesmo li na pravome putu.

Ideja da nam vjetar u leđa daje naše pleme prijateljica koje nas vole i vjeruju u nas nešto je što je samo po sebi ljekovito. Kada se kao žene duboko povezujemo s drugim ženama, mi se povezujemo i same sa sobom.

Otvaramo se i dijelimo stvari koje su nam važne, a osjećaj da nas je netko čuo i da nas podržava daje nam snagu da se borimo sa svim onim s čime se kao žene u životu moramo boriti.

Čvrsta prijateljstva imaju potencijal pozitivno utjecati i na našu sliku o sebi kroz promatranje i učenje od značajnih žena u našim životima kako voljeti sebe, kako uživati u vlastitom tijelu i životu.

„Kada promatraš značajnu ženu u svom životu koja voli svoje bokove baš onakvima kakvi oni jesu, to ti pomaže da i ti više voliš sebe. A ponekada tvoj posao prijateljice znači diviti se ljepoti druge žene „Ja mislim da si predivna baš takva kakva jesi, a i dupe ti odlično izgleda u tim hlačama.“ - Danielle LaPorte

„Mi, feminina bića, težimo njegovanju i povezivanju jedna s drugom, sa našom djecom i našim ljubavnicima. Bez te povezanosti, naša duša ostaje gladna. Postajemo suhoparne, nervozne, žalosne i usamljene. Počinjemo na sebe gledati kao kroz maglu. Mi trebamo prijateljice da reflektiraju tko smo. Treba nam da obraćamo pažnju na svoje prijateljice kako bi znale kako je divan osjećaj utjecati na njihove živote i biti netko tko je važan.“ - Danielle LaPorte

Zato, ako to već nisi učinila, uzmi mobitel, nazovi ili pošalji poruku i dogovori se sa prijateljicom za još jedan trenutak usporavanja života i dijeljenja svega onoga što je bitno. 

Literatura:

Gould, H. (2018). The All-Encompassing Power of Female Friendship.

Shaw, M.Why every woman needs a tribe and how to find yours.

Taljaard, T. i Re´Shel, A. (2016). Why Women need a Tribe.

O autorici:

Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Fejsu pratite nove objave.