Lijepo mi je biti u oporbi jer ne moram donositi teške odluke. Mladi SDP-ov lav Davor Bernardić u ovoj izjavi je sažeo problem hrvatske politike.

Izrekao je to u jeku rasprave o spalionici u Zagrebu. Za razliku od SDP-ovaca u Vladi, on dobiva nekoliko tisuća kuna da grije oporbenu klupu u glavnom gradu. Iz te klupe je sad grmio protiv spalionice i tražio recikliranje. Zaboravivši da je kao vlast izglasao tu spalionicu u planu Zagreba. 

Bernardićev slučaj nije nimalo usamljen. On je samo imao nesreću da njegove izjave dođu u javnost. Sadašnji oporbeni blok u državi predvođen HDZ-om također čeka da im vlast padne u krilo. Ne moraju donositi ni jednu odluku. Što više šute, to im je bolje. Prije godinu dana je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao da će predstaviti gospodarski program. Sad ponavlja: uskoro, uskoro. HDZ je bio za koncesioniranje autocesta i krenuli su u pripreme. Sad su u oporbi žestoko protiv.

Nažalost, ista stvar nam se dogodila i sa SDP-om. Očekivalo se od njih da zemlju izvuku iz gospodarskoga gliba. Davali su obećanja o rastu od pet posto na kraju mandata. A bit će toliko u minusu. Nakon osam godina provedenih u oporbi i milijuna koje su dobili za svoje plaće nisu spremili ništa novoga. Sad su im svi krivi jer nisu ostvarili obećano. 

Jedno se može priznati - sadašnji premijer Zoran Milanović nikad nije tvrdio da je lagodno u oporbenim klupama. Otvoreno je priznao da su ga od sjedenja boljele prepone. Hrvatski birači imaju tu nesreću da nemaju birati nikoga tko ima spremljen program. Tko neće napisati jedno, a uraditi sasvim drugo. Nekoga tko će jamčiti što će uraditi u godinu ili dvije, a ako to ne učini, maknuti se s vlasti. Nisu vodeći domaći političari ludi davati takva obećanja. Kad je i u vlasti i u oporbi lagano biti kad se ništa ne radi.