Broj zaraženih u Hrvatskoj pada i većina roditelja nada se kako će to utjecati i na odluku Nacionalnog stožera o ukidanju obaveznih maski u školama za starije učenike. Upravo su maske postale najnoviji kamen spoticanja između nastavnika i manjeg dijela roditelja koji su poveli agresivnu kampanju na društvenim mrežama pod geslom “naša djeca imaju pravo na slobodan život”.

Naravno, to pravo imaju sva djeca i nijednome roditelju nije drago što moraju sjediti u učionicama po cijeli dan (za mnoge veći problem od maski) i nositi masku. No ljudi koji “brane” dječja prava od “zlih” škola, nastavnika i ravnatelja šalju agresivne mailove, guraju djecu mlađu od deset godina da prosvjeduju pred školama, a onu stariju huškaju da iskazuju neposluh prema nastavnicima i razrednicima. Koliko loše i pogrešno. Točno onoliko koliko je njih umrtvljeni obrazovni sustav izazvao da tako reagiraju.

Većina takvih roditelja i sama je imala frustrirane nastavnike koji su nemoćni pred lokalnim silnicima te nemaju šanse učenicima omogućiti sigurno i napredno okruženje kakvo škola mora biti. I ti roditelji provlačili su se kroz sustav koji nema rješenja za drugačiju djecu, kojemu trebaju desetljeća da promijeni kurikule, od kojeg politika stalno radi paradnog pajaca. I dosta im je. No i dalje biraju pogrešan put. Jer agresijom neće svoju djecu naučiti kako pronaći rješenje, nego samo kako istaknuti svoje sebične zahtjeve. Isto vrijedi i za stranu s one strane školske ključanice.

Obrazovni sustav je zajednica svih nas, no sva pitanja, rješenja i odluke moraju se neprestano propitivati i mijenjati u korist svih, a ne samo onih koji su odlučili da im tako najviše odgovara. U konačnici, u našem sustavu maske nisu stvar oko koje bi se trebali toliko srditi. Primjerice, mnogo više zabrinjava činjenica da se vrlo teško mijenja način na koji se djeci predaje gradivo, na koji način ih se vrednuje, da ne znamo kakva je dugoročna strategija hrvatskog obrazovanja, a u Ministarstvo su čelni ljudi postavljeni po političkom ključu, po kojem doslovce vladaju i lokalni prosvjetni moćnici. Nije strašno to što nose maske, nego to što su nam djeca potpuno nespremna za ozbiljnija tržišta rada. Strašno je to što u 21. stoljeću u Hrvatskoj srednja škola nije obavezna. Da se osnovna škola svodi na utrku za peticama pod svaku cijenu, a djeca i dalje, u 21. stoljeću, dolaze kući govoreći: Škola je najgora... Mislite li i dalje da su maske toliki problem?