Jedan domaći političar je svoj dolazak na Twitter prokomentirao riječima “kakav sam u stvarnom takav ću biti i u virtualnom svijetu”. Većina ljudi još uvijek društvene mreže, forume, portale i ostale internetske lokacije doživljava kao virtualni svijet. Takvom karakterizacijom kao da žele naglasiti da je to manje vrijedno, negdje na granici postojanja, skoro nestvarno. Ponašaju se u skladu s time, slobodniji su i dopuštaju si stvari koje si ne bi dopustili u stvarnom svijetu. Neki čak uživaju u iluziji da kad ugase računalo ili odlože pametni telefon ili tablet da taj virtualni svijet prestane postojati i da ih se više ne tiče.

Čitamo u novinama kako bi se virtualna komunikacija Milanoviću mogla obiti o glavu. Po čemu je susret Milanovića s tviterašima koji su najbrži na prstu virtualan, a susret s nekim drugim ljudima nije? Zašto se emisije na radiju ili televiziji ne nazivaju virtualnima? Po čemu su one stvarnije od diskusije na forumu ili komentara na portalu?

Internet je samo medij, sredstvo za prijenos informacija koje stvaraju stvarni ljudi iz stvarnog svijeta. U vremenima kad ljudi nisu masovno koristili internet za prijenos informacija služili su se drugim medijima i načinima prijenosa informacija. Pisanje pisama je bilo jedno od njih. I nitko nije govorio da su ona nešto nestvarno. Ono što su ljudi mogli s pismima, a ne mogu s internetom je da su ih mogli dodirnuti, opipati, pomirisati. Neki ljudi su skloni ono što ne mogu dodirnuti nazvati virtualnim. Ali ne mogu dodirnuti ni radio valove niti televizijski signal, a njih ipak doživljavaju stvarnije?!

Internetska igra pod maskama

Jedan od glavnih razloga takvog virtualno-nestvarnog internetskog dojma je činjenica da većina korisnika koristi internetske servise inkognito. Uljuljkani u lažnu anonimnost oni navlače razne maske, igraju razne uloge. Nekim korisnicima je na internetu svaki dan fašnik. Oni su maškare i svaki dan spaljuju svojeg Princa Fašnika i to po nekoliko puta na preko nekoliko lomača. Tu su sve ono što u stvarnom životu ne mogu biti.

Drugi su opet manipulatori. Oni koriste maske da bi manipulirali drugima. Neki to rade jer im je to zabavno ili im je dosadno, drugi to rade jer su pokvareni i zlobni dok su neki čak i plaćeni za to. Oni ne žele da se njihov identitet iz pravog svijeta poveže s virtualnim identitetom, povukli su jasnu granicu i ponašaju se u skladu s time.

Nekima je internet čista terapija. Tu ispucavaju svoje mržnje, strahove i frustracije. U nekom drugom svijetu, bez interneta, ti ljudi bi najvjerojatnije otišli daleko od svih, negdje duboko u šumu i glasom istresli sve ono što ih muči. Nakon toga bi se osjećali lakše i vratili u stvarni svijet.

Vodič kroz galaksiju za autostopere opisuje zvijer koja misli da vas ne vidi ako vi nju ne vidite. Od nje se najlakše obraniti tako da rukama prekrijete oči. Etiketirajući sve što je na internetu virtualnim svijetom neki ljudi rade istu stvar. Prekrivaju oči i prave se da to ne postoji.

Internet je ubrzivač s antisklerinom

Ne samo da je internet dio stvarnog svijeta, on je valjda i glavni krivac što se ritam života tako ubrzao. Zahvaljujući njemu ubrzala se komunikacija, ali i mogućnost da bilo koji čovjek dopre do velikog broja ljudi. Danas je puno teže sakriti stvari, što se više trudite, izazivate suprotni efekt. Kao kad vam nešto kapne na hlače pa u pokušaju da obrišete mrlju samo ju još više razmažete i napravite još veću štetu. 

Unatoč svojoj kaotičnoj prirodi, internet je gadan jer pamti. Nekada su političari i ostale javne osobe mogli tvrditi da nešto nisu rekli ili napravili jer je vrlo ograničen broj ljudi imao pristup arhivama gdje se to moglo provjeriti. Danas je svaka iole važna informacija multiplicirana nebrojeno mnogo puta. Laž se brzo razotkriva. Kako se obraniti od toga? Prekrivajući oči?!

Internet je zlo

Internet je zlo, aktivnosti na internetu su samo obično gubljenje vremena, bolje je kvalitetno provesti vrijeme u lokalnoj birtiji, reći će oni s maskama i oni koji prekrivaju oči. Pri tome zaboravljaju da im u birtiji može doletjeti flaša u glavu ili da ih u čavrljanju s prijateljima može prekinuti lokalni pijanac koji će im se unositi u facu i milovati dahom Superhika.

Nož je vrlo koristan alat. Ali njime možete počiniti i zločin. Hoćemo li zbog toga zabraniti noževe ili ćemo govoriti da je to zlo koje treba iskorijeniti? I jedno i drugo možete koristiti na dobar i na loš način. Odabir je vaš.

Ali bez obzira na način korištenja, ne možete tvrditi da je internet virtualni svijet i da se razlikuje od pravog svijeta. Sve je to jedan svijet. Prihvatite li to što prije, izbjegavate mogućnost da vas ta činjenica lupi na puno teži i tragičniji način.