Već prvi potez novog predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse pobudio je sumnju.
Prilikom jučerašnjeg potpisivanja svečane prisege, Sessi je odjednom zatajilo nalivpero. Pokušavao ga je prodrmati da proradi, a kad mu ni to nije upalilo, pribjegao je pravom triku: naprosto je fingirao svoj potpis.
Prešao je preko dokumenta s potpisom iza kojeg nije ostao nikakav trag, poklopio ga i rukovao se s predsjednikom Hrvatskog sabora. Formalnost je obavljena, sudac Vrhovnog suda fingirao je vlastiti potpis na prvom dokumentu kojeg je morao potpisati.
To je, naravno, bilo skandalozno.
Ali više od svega, ovaj Sessin potez savršeno je opisao ovu fingiranu političku i društvenu stvarnost koju živimo.
Sve je ovo jedna velika opsjena.
Fingirani ustavni sudac
Dovoljno je, recimo, početi upravo od Đure Sesse koji prilikom kandidacijskog postupka nije želio predati sve svoje imovinske kartice. Pa prijeći na suca Ustavnog suda koji se službeno predstavljao lažnim imenom. A onda možemo dalje.
Možemo se uhvatiti Vladine akcije spašavanja Agrokora iza koje još uvijek leži previše nepoznanica, magluštine i upitnih motiva. Pa saborskog preslagivanja iza kojeg se vuku tragovi političke trgovine, ucjene i korupcije.
Možemo tome pribrojiti i komplimentiranje Zdravku Mariću kao veoma uspješnom ministru financija, bez obzira što najnoviji podaci otkrivaju da javni dug opet raste. Možemo se uhvatiti i premijerove samohvale o tome da nezaposlenost na burzi pada. A pravi nezaposleni se bilježe u Njemačkoj.
Fingirani antifašizam
Možemo govoriti o fingiranju antifašizma dok se izbacuje Titov trg, koalira s filoustašama i tolerira delikatno pitanje HOS-ove ploče u Jasenovcu koja i dalje stoji.
Poput Sessina lažnog potpisa zvuči i davna Plenkovićeva najava o podržavljenju Ine. Ili o zaštiti nacionalnih interesa. Ili o kurikularnoj reformi. Ili o odanosti Ustavu i zakonima, institucijama i procedurama koje se konstantno gaze.
Opsjena je i vjerodostojnost, i lojalnost, i stabilnost, da ne govorimo o zajedništvu. Ili nedajbože o reformama.
Opsjena je i međusobno slaganje Pantovčaka i Banskih dvora.
Fingirana obrana od požara
Opsjenarske su i Plenkovićeve izjave o savršenom sustavu obrane od požara, kao i one o "interesantnom i atraktivnom požaru".
A opsjena je i ova igra s Krstičevićevom ostavkom: opozivom pa neopozivom, pa usmenom pa medijskom, pa ostavkom koju odbija premijer, pa se čeka Sabor. Dok Krstičević ne vrati s godišnjeg.
Na ovom mjestu vrijedilo bi malo se zaustaviti pa promotriti dubinu ove Plenkovićeve magluštine.
Jučer je premijer, na novinarsko pitanje koliko može trajati to natezanje s ostavkom, bahato poručio: "Dokad god hoćemo". Pri čemu je zapravo htio reći: "Radimo što god hoćemo".
Fingirane ostavke
Jer, pogledamo kako to premijer radi. Na sjednici Vlade munjevito razriješi ministre Mosta jer su digli ruke protiv Zdravka Marića. Onda skoro dva mjeseca vodi Vladu bez ključnih ministara, odnosno s državnim tajnicima.
Da bi se nakon toga, poslije preslagivanja, pozvao na istu odredbu Ustava kad je smijenio HDZ-ove ministre i ostavio ih na dužnosti sve do imenovanja novih.
Jedna odredba Ustava za dvije različite situacije.
U jednom ministri lete odmah, u drugoj ministri lete kad stignu nasljednici.
A sad, premijer odbija ostavku Damira Krstičevića koji ponavlja mantru o tome da čeka da ga smijeni Hrvatski sabor, čime ostavlja otvorenim vrata ostanka u Vladi ako (i kad) mu Sabor ipak odbije ostavku.
Sve navedeno doista izgleda kao ono Sessino lažno potpisivanje prisege za predsjednika Vrhovnog suda.
Fingirane institucije
Čini se kao stvarno, ali zapravo nije. Izgleda kao nešto ozbiljno, iako ustvari nije. Izgleda nekako baš kao - fingirana država.
Đuro Sessa se potpisao, iako iza njega nije ostao nikakav trag. On nije tražio novo nalivpero, to mu nije palo na pamet. Radije je falsificirao potpis na prisegu za predsjednika najvišeg suda u zemlji.
To dovoljno govori o ovoj zemlji i njezinim visokim institucijama.
Bojimo se pomisliti kako će to izgledati kad nalivpero napokon proradi.