Josip Klemm kaže da mu se žena ljuti kad daje izjave. Đuro Glogoški ne želi reći "ništa, ništa, ništa". Ante Deur veli da "baš stavlja pločice".
Uglavnom, nitko od organizatora onog famoznog 555-dana dugog prosvjeda šatoraša pred Ministarstvom branitelja, prosvjeda koji je navodno bio organiziran zbog zaštite digniteta branitelja, Domovinskog rata i hrvatske povijesti, nije želio za Slobodnu Dalmaciju komentirati dolazak Aleksandra Vučića u Zagreb.
Klemm je, susretljiv kakav već jest, novinaru pokušao objasniti kako se "onda se nakupilo svega, odnos politike i svega prema hrvatskim braniteljima", ali danas "zbog svoje obitelji" kaže da nema komentara na dolazak predsjednika Srbije kojeg mnogi - pa i HDZ-ovci - nazivaju četnikom.
Tada je Klemm prijetio "mobiliziranjem gardijskih postrojbi i vetarana", praktički prijetio oružanom pobunom. Slagale su se plinske boce po Savskoj, Bujanec i Tepeš solidarno su se postrojavali u obranu šatoraša od protuprosvjednika. Na šatoru je stajala prijeteća poruka "Oba su pala, oba će pasti", a stražu je držala i bista Franje Tuđmana.
Klemm i Glogoški ispadali su iz svake medijske paštete.
Šutnja je zlato
Danas, međutim, kad u Zagreb dolazi Vučić, a udruge udovica organiziraju prosvjed, oni rezolutno šute. Nema čak ni presice, nema ni priopćenja. Šutnja je danas zlato.
I koliko god njihova šutnja bila zaglušujuća u trenutku kad Šešeljev nasljednik i vinovnik prijetnji iz Gline 1995., toliko je ona razumljiva.
Prije četiri godine šatoraši su se borili za svoje privilegije, mirovine, status i novac. Pored toga, borili su se za povratak HDZ-a na vlast. Za rušenje SDP-a i Ive Josipovića. Sad kad su sve to dobili, bitka za obranu digniteta Domovinskog rata, bitka protiv onih pravih četnika, a ne onih s ljevice, više nije bitna.
Sad je važnije postavljanje pločica, kao što reče Ante Deur, sadašnji savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. I upravo bi taj nekadašnji šatoraš mogao stisnuti ruku i opaliti jedan selfie s Aleksandrom Vučićem.
Bitno da to nije smio učiniti Fred Matić.
Šute i na prijetnje odštetom
Sve u svemu, komična je ona šutnja nekada tako glasnih šatoraša koji su bili bučni kad su se borili za svoje privilegije, a sada su tako skromni kad se treba solidarizirati s udovicama, kad treba pronaći nestale i kad se treba uhvatiti opet onih parola kojima su lamatali 555 dana.
I kad treba uzvratiti Vučiću koji poručuje da bi i Hrvatska mogla Srbiji platiti ratnu odštetu.
Šatoraši su dobili svoju vlast, dobili su svoje izmjene zakona, dobili su svoje povećanje mirovina... Nisu dobili obećani Ustavni zakon o braniteljima, ali ne treba biti pohlepan. Kad su se svega toga dočepali, mogu mirno postavljati pločice i sada kad im Vučić dolazi u Zagreb.
I kad će im prolaziti kroz Savsku koju su blokirali dok su se borili protiv hrvatske policije i hrvatskih antišatoraša.
Nekada su šatoraši jurišali na Banske dvore. Sada će u te dvore ući Vučić. Nekada su čuvali Tuđmanovu bistu koju je Kolinda odnijela na Pantovčak. Sad će Vučić pozirati uz tu bistu.
Uglavnom, lijepo je vidjeti kako su šatoraši zakoračili u 21. stoljeće, kako je za njih konačno prošao rat, spustili su oružje, ostavili se četnika i primili civilnog života. Recimo, keramičkih radova.
Neće valjda svojoj Kolindi stvarati neugodnosti pred gostom iz Srbije.