Prošao je još jedan ždrijeb u Božićnom ozračju, tko zna koji, a da u njemu nema zagrebačkog Dinama.

- Tko bi rek'ooo, čuda da se deseeee - zapjevao bi Uefin referent, zadovoljan vlastitom domišljatošću i uspjelom šalom, vidjevši da među okupljenima opet nema Zagrepčana.

Kineski zid Changcheng i Dinamove promašene europske taktike jedine su dvije stvari, tako kažu, vidljive iz svemira. Stručnjaci koji u Maksimiru dovode igrače, jednaki su, primjerice, onima koji su Maslenički most sagradili baš u milimetar na koordinati gdje je Velebitska bura najjača. I tvrde da je sve u redu...

U lov možete ići s dobro istreniranim psom i, gotovo sigurno, mnogo ćete uloviti. Možete i s mačkom. I dalje ste lovac, samo, uspjeh nije zajamčen. Dinamo, to ste vjerojatno svi shvatili, svake godine u lov na europske pobjede i bodove ide s domaćom mačkom, punom crijevnih parazita, koju im uspiju prodati pod Njemačkog lovnog terijera. 

Jedne godine im 'uvale' Emiljana Vilu, druge Guillerma Suareza, treće Dodu i Sylvestra, pa Carrasca, Cleytona... Bio je tu i Pandev, ali, naravno, krivi. Ne onaj pravi. Ove godine, negdje u prostoriji na kojoj piše "U kvaru", stajali su Goncalo, Wilson Eduardo, Machado... No, netko se, vrlo domišljat, dosjetio Dinama. Ej, ljudi, pa tamo sve prolazi. Nije važno imaju li kilograma kao džokej ili profesionalni sumo borac, znaju li igrati lijevom nogom ili im služi za "tjeranje skateboarda". Koga briga... I eto ih u Zagrebu.

- Ako ovo nisu igrači - počeo je vjerojatno njihov pregovarač u "modrom" salonu svoj performans.

- Ako ovo nisu igrači, evo, ja ću sad - zavukao bi potom ruku u džep, izvukao menadžersku diplomu, rascijepao je, pa pred svima, dok su se u Maksimiru pogledavali, nelagodno se nakašljavajući, stavio u usta. U strahu da ne proguta papir, kao što je svojevremeno obećao Ćiro zbog Prosinečkog, brže, bolje, spremljeni su ugovori i eto "pojačanja" za Ligu prvaka.

I što očekivati? Čak i kad te ždrijeb pomazi, pa dobijete nikad lakšu skupinu, s takvim strancima prolazak se čini kao uspon na K2.

Nedavno su dva Dinamova bivša trenera "off the record" priznala bolnu istinu: 'Strance u Dinamu boli briga za klub, samo pitaju kad će plaća. Jedina dva stranca, koja nikad nisu pitala za plaću i koje je bolio svaki Dinamov poraz bili su Leo Cufre i Etto'.

No, Dinamo se obojice riješio.

Isto tako, nedavno je jedan pametan i veliki svjetski trener rekao da se momčad za Europu slaže u zimu. I stoga, umjesto da slave jesenski naslov, u Dinamu bi trebali zasukati rukave i otjerati sve te preplaćene strance, osloniti se na domaće dečke i krenuti u slaganje momčadi za Europu. U protivnom, bit će kao svake godine. A činjenice kažu da Dinamo nije prezimio 44 godine. Samo, znate kako je u Maksimiru, ako nam činjenice ne idu u prilog - tim gore po činjenice.