Napokon se probudila i hrvatska tiha većina. To je onaj dio građana koji šutke godinama trpi samovolju, bahatost, pohlepu i nerad garnitura koje se smjenjuju u Banskim dvorima ili stražnjice griju u udobnim saborskim foteljama. Bez obzira na to je li riječ o plavim ili crvenim vladama i svim njihovim prirepcima.

Dio te većine izađe na glasanje pa se razočara. Nekad ih zavaraju “etablirani” političari, a nekad ih prevare političke grupacije koje, poput Mosta, nastanu nekoliko mjeseci prije izbora i lažno im daju nadu da dolaze neki novi, bolji političari... Ili na izbore niti ne izlaze.

Više desetaka tisuća ljudi izašlo je prekjučer na gradske trgove. Iako su ustali zbog, blago rečeno, nejasne sudbine obrazovne reforme, jasno je da su uzroci njihova bunta puno dublji - a to je bahati odnos političara prema puku, kojeg se sjete samo koji mjesec prije nego što traže glasove. Prosvjedi su prošli u miru i bez incidenata. Sad bi političari, posebno vladajući, mogli zaključiti da je ovo bio samo jednokratni bunt bez stvarne snage za pokretanje pravih promjena. No što ako je ovo samo prvi čin? A tko će tad naslutiti gdje će, kad i kako sve to završiti? Odgovore zna samo Baba Vanga, ali ona je mrtva već dvadeset godina.

Naravno, sad će se na sve načine pokušati omalovažiti značenje, moć i potencijal prosvjeda. Vladajući će, sigurno, pokušati pripisati organizaciju prosvjeda političkim protivnicima, a oni će krenuti u instrumentalizaciju prosvjeda za svoje sebične ciljeve preuzimanja vlasti. Narod je na kušnji da se odupre svim manipulatorima. Možda i ne uspije, ali nema veze.

Ipak, drago mi je što političari imaju novu glavobolju. Nadam se da će prerasti u neizdrživu migrenu koja će one najlošije, i plave, i crvene, i ostale, otjerati u političku povijest.