Institucije i stranke nisu igračke, s njima treba raditi na obazriv način i tako da postoji respekt prema biračima”, rekao je Andrej Plenković branivši koaliciju s HNS-om. Rečenica je na mjestu, samo što je praksa potpuno drugačija. Bez obzira na to podupirali ili ne novu, plavo-narančastu koaliciju i razloge zbog kojih je do nje došlo, ona ubija biračima svaku vjeru u politiku, obećanja i političare. HNS i njihov tadašnji predsjednik Ivan Vrdoljak danima su govorili da nikad neće s HDZ-om, a parelelno su pregovarali o ministarstvima i koaliciji.

Takvo izravno laganje biračima i građanima u oči još nije zabilježeno u hrvatskoj politici. Bilo je izvrdavanja, nevjerodostojnosti, prekršenih obećanja i ranije, ali nikad tako direktnog i svjesnog muljanja. I to ne samo onih koji su dali glas HNS-u, nego svih koji vjeruju da se ljudi, pa i političari, vežu za riječ. Neće zato zbog koalicije pretrpjeti štetu samo HNS, čiji članovi masovno odlaze, nego kompletna politika.

Time je dan vjetar u leđa svim onim populistima, ali i nihilistima. I što je najgore, one pristojne političare, analitičare i politologe ostavljaju bez teksta.

Jer svaki puta kad se bude analizirao neki potez, svaka rasprava završava onako kako već završava po kafićima: “Svi su isti, gledaju samo na svoje fotelje i lažu”. Što god pokušate racionalno odgovoriti na to, dobit ćete pljusku: “Je, tako je i HNS govorio da neće s HDZ-om”.

Politička kultura, koja je ionako na niskim granama, time je dobila još jedan težak udarac. Vjetar u jedra su dobili oni koji će se hraniti tim nezadovoljstvom iako iza sebe nemaju nikakav sadržaj, otvoren je put i za lažne vijesti, podmetanja... Jer sve je moguće, a što je laž, a što istina više se ne može razlučiti.

Povjerenje u politiku može spasiti samo zlatna ribica. I to ne da ispuni tri želje, nego da se političari uzdaju u onu uzrečicu da birači imaju pamćenje zlatne ribice.