Fascinantna je lakoća kojom je Zoran Milanović opravdao postrojavanje crnokošuljaša na nedavnom saboru HDSSB-a u Osijeku.
"Te priče s postrojavanjima", izjavio je sinoć u emisiji Pressing na N1 televiziji, "to je očito njegov pokušaj da malo uđe u birački prostor HDZ-a, koji je u ove četiri godine bio izrazito militantan".
"Ne mogu ovo odobravati", dodao je s izrazom žaljenja, više nego gađenja, "to je pogrešno".
Da bi zatim, u čak dva navrata, na pitanje voditelja je li spreman na postizbornu suradnju s ovakvim Glavaševim HDSSB-om, pitijski uzvratio: "Oni su rekli da njima nije prihvatljiva ta suradnja".
Milanoviću, dakle, nije mrska.
Praktični su to ljudi
Zbog toga mu nije mrsko postrojavanje Sokolske garde na saboru stranke za koju benevolentno zaključuje kako je u njezinim redovima "stasala jedna generacija novih ljudi koji su praktični i imaju izborne rezultate".
Bez obzira što i oni dalje uzimaju Branimira Glavaša kao svog lidera i mentora.
A za tog Glavaša premijer Milanović nalazi opravdanje.
Ne smeta ga militantnost čovjeka koji je već jednom bio osuđen za ratne zločine 1991. godine u Osijeku i vjerojatno će biti opet, koji je godinama provodio strahovladu u Osijeku, zastrašivao svjedoke, prijetio sucima, rugao se institucijama, bježao od pravosuđa i od presude... A sada postrojava gardu u crnim uniformama.
To je za Milanovića potpuno opravdano kao politička strategija nasuprot militantnom HDZ-u.
"Ti ljudi", kaže Milanović misleći na birački prostor HDZ-a, "prijetili su ulicom, odvrtanjem plinskih boca, razbijanjem državne imovine čekićima. To je pokušaj utjerivanja straha u kosti, otišli su jako desno, to je fašizacija Hrvatske".
I onda ono posebno zanimljivo: "Te crne uniforme koje smo gledali po Zagrebu, te crne košulje i majice meni su više smrdjele (od Glavaševih)".
Sve to zvuči dobro. Baš onako predizborno.
Kome smrdi košulja?
Ali Milanović je zaboravio spomenuti nešto puno važnije: da je on bio taj koji je pregovarao sa crnokošuljašima koji su prijetili ulicom i odvrtanjem plinskih boca, a onda udarili na vrata Banskih dvora, kao i s onima koji su razbijali državnu imovinu čekićima.
On i njegova Vlada mjesecima su, pa i godinama, tolerirali tu "fašizaciju Hrvatske".
Tolerirali su stožeraše po Vukovaru, a još dulje šatoraše u Savskoj. Milanović je mjesecima šutke trpio "smrad crnih uniformi, crnih košulja i majica". Nije se gotovo uopće oglašavao, a kad se oglasio, zvučao je pomirljivo.
Pravio se kao da sve to nema s njim nikakve veze, baš kao što je sinoć lakonski - kao premijer, vođa vladajuće koalicije i političar - oprao ruke od Branimira Glavaša. "Ja s tim svijetom nemam veze, niti sam to kuhao niti kusao".
Nesporna fašizacija
Pa je onda valjda normalno da s tim svijetom, a radi se o čovjeku koji nije samo osuđen za ratne zločine, već je na političkoj sceni promovirao, pa i provodio fašizaciju Hrvatske, sada planira političku suradnju.
Za šefa SDP-a sporna je HDZ-ova fašizacija, protiv koje godinama nije poduzeo baš ništa, ali nije sporna fašizacija jedne političke stranke preko čovjeka koji za sobom već godinama vuče zadah mržnje i zločina.
Sokolovi i orlovi
Milanović u tome vidi tek politički manevar "ulaska u biračko tijelo HDZ-a", vjerojatno zato što je i njegovo domoljublje, ruka na srcu i raširene hrvatske zastave na stranačkom skupu također bio tek predizborni trik ulaska u hadezeovo biračko tijelo.
Dok će plašiti birače hadezeovim crnokošuljašima, Milanović će ih zvati da ga podrže u ostanku na vlasti uz pomoć Glavaševih crnokošuljaša, protiv kojih Milanovićeva vlast opet ne poduzima ništa.
Pa stoga, ako sutra i dođe do suradnje SDP-a i HDSSB-a, možemo očekivati zajedničko postrojavanje crnokošuljaša i pozdrav "lavovima i lavicama, orlovima i sokolovima". S rukom na srcu.