Ruski veleposlanik u Hrvatskoj, Anvar Azimov, simpatičan je čovjek i iskusan diplomat, stare, ozbiljne škole koji se jako trudi pokazati kako je službena Moskva naklonjena Hrvatskoj. I kad se zagrebe po površini, tako i izgleda. Ruske banke, pogotovo one koje nježno kontrolira Kremlj (a koje ne kontrolira?!), uložile su napor i pomogle sanirati srušeni Todorićev Agrokor, možda najvažniji projekt Plenkovićeve vlade. Rusi stalno rajcaju domaće i strane kibicere kako bi otkupili MOL-ove vlasničke udjele u Ini (kao da ostatak u Budimpešti, zapravo, nije pod njihovom kontrolom).

Moskva distribuira i većinu zemnog plina na hrvatsko tržište. Mrtvi-hladni su zbog gradnje LNG terminala na Krku, koji će, kažu naši, diversificirati izvore plina. Čak ih i ne nervira posebna Plenkovićeva naklonost vladi u Kijevu, koja se bori protiv ruske aneksije Krima i okupacije istočnog dijela zemlje. Rusi su, dakle, OK. Baš onako kako to često ponavlja ambasador Azimov. I onda ruski predsjednik Vladimir Putin spusti u Beograd, u krilo frustriranog četničkog šegrta, najmoderniji protuzračni sustav S-400, koji stubokom mijenja stratešku ravnotežu između Srbije i Hrvatske.

Da ne bude zabune, rakete sustava S-400 dosežu nebo nad Zagrebom i većinu zračnog prostora u Hrvatskoj. To nije postupak prijateljske vlade, to je po svemu prizemna provokacija u trenutku u kojem je NATO, kako je to jučer opisao francuski predsjednik Macron, zapao u stanje moždane smrti. I ostaje otvoreno pitanje hoće li Sjedinjene Države s Trumpom, nastavio je Macron, stati iza svojih saveznika u NATO-u. I iza Hrvatske. Francuski predsjednik ozbiljno kaže da je došlo vrijeme nove procjene stvarnosti Sjevernoatlantskog saveza i šalje gotovo blasfemičnu poruku kako je Europa na rubu ponora jer nije u stanju kontrolirati svoju sudbinu. Ako se ne počne ponašati kao globalni igrač. Mi u Hrvatskoj imamo loša iskustva s Europom iz 1991. Nije to lako zaboraviti.