Ako Trgovački sud prihvati nagodbu za Agrokor te ako ne isplivaju nove pravne začkoljice i netransparentnosti, hrvatsko gospodarstvo je ipak prošlo bolje od očekivanog u tom poslu. Prije godinu dana malo je tko očekivao da će se hrvatske tvrtke naplatiti u iznosu do 80 posto na razvalinama koncerna Ivice Todorića.
Čak je pronađeno rješenje s bankama za tvrtke koje su financirale potpuno netransparentno Gazdu kroz regresne mjenice. Hrvatski dobavljači nisu ispunili jedan od prvih ciljeva, da budu vlasnici polica u Konzumu, ali taj plan je ionako bio nerealan.
Ne mogu se dobiti i novac i police. I država, gradovi te njihove tvrtke i dobavljači izgubili bi više. Novi vlasnici bit će ruske banke u većinskom dijelu i one će morati surađivati sa zapadnim fondovima i domaćim bankama. Teško da će dugo ostati u vlasništvu. Ako uspiju dignuti kompaniju, vjerojatno će uslijediti prodaja dijela po dijela Todorićeva carstva. Građani u Hrvatskoj neće znati puno o tim procesima jer će se sve odvijati u Nizozemskoj. Ako nagodba uspije, spasit će i Vladu od pada pa će Plenković moći otvoriti šampanjac.
No ono što je u cijelom procesu bilo pogrešno ne treba zaboraviti. I paziti da se više nikad ne ponovi. Omogućavanje sukoba interesa, omogućavanje da na zakonu zarade oni koji su ga pisali, netransparentnost u isplati, široka tumačenja zakona kako bi se izbjeglo ono što u njemu jasno piše, skrivanje uvjeta kredita i veza kreditora...
Sve smo to vidjeli u ovih godinu dana i to se ne smije ignorirati. S novim vlasnicima stvari mogu krenuti nabolje. Mogu i nagore. To će zavisiti od njihove poslovne politike. Rusi su ovim ulaskom kupili i puno više od Agrokora. Oni će imati važnu polugu utjecaja na cijelu politiku.
Najgore bi bilo da Todorića s njegovim metodama zamijeni samo drugo ime, a modeli ortačkog poslovanja i političke zaštite ostanu isti.