Andrej Plenković organizirao je svečani intervju povodom nagrade za europski govor godine, a onda njime zaokružio dan u kojem je na sve moguće načine opravdavao Martinu Dalić i njezinu ortačku skupinu zbog zakulisnog dogovaranja oko lexa Agrokor.
Nije premijer govorio na pet, već je na samo jednom jeziku - ali opet posve europejski - tumačio kako su pogodovanje, kršenje zakona, sukob interesa, netransparentno djelovanje, nezakonito udruživanje i izvlačenje novca iz Agrokora posve opravdani ako se poduzimaju "u žurbi" ili "za dobrobit Hrvatske".
I zapravo nas, povodom europskog govora godine, nimalo europski napravio običnim budalama.
Prije dvadesetak godina nametala se teza kako Hrvat u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin. Danas Plenković tumači kako je u svrhu spašavanja Agrokora od stečaja bilo dozvoljeno sve.
I nema toga što Plenković i njegovi ministri i spin doktori nisu pokušali jučer podvaliti kako bi opravdali Dalićkine tajne mailove.
Most je kriv!
Prvo su, i to od ranog jutra, udarili na Most da snosi suodgovornost za lex Agrokor, što je svakako točno. Ali opet, još uvijek nismo vidjeli Mostovce na hotmailu niti se javio neki Mostovac da je bio pozvan na klopu s Dalić i ortacima. Krivnja nije ništa manja ako se podijeli s drugima.
Onda je Plenković rekao da se sve radilo "u žurbi". Zašto su u žurbi bili dozvoljeni tajni sastanci i tajna prepiska? Zar je u žurbi bilo normalno da autori zakona sudjeluju i u njegovoj provedbi? Da biraju Vladina povjerenika? Da uz podsmijeh ignoriraju upozorenja na neustavnost zakona? Da organiziraju sve kako bi zaradili pola milijarde kuna?
Kakva "žurba" to može opravdati?
Plenković se vadio i na "dobrobit". Navodno su se spašavala radna mjesta od "nekontroliranih stečajeva" tako što se dozvolilo ortačkoj skupini da uz pomoć potpredsjednice Vlade preuzmu Agrokor i na njemu se debelo naplate.
Na čijoj se dobrobiti tu radilo: radnika ili ortaka?
Na sinoćnjem intervjuu prao je ruke i od Ante Ramljaka, podsjećajući da je on smijenjen. Ali zašto onda nije smijenjena Martina Dalić koja je Ramljaka tamo dovela, vidimo kakvim sve kanalima?
Dalić laže
I onda, zašto je Martina Dalić u veljači pred saborskim odborom izjavila da je "njezina veza s odvjetnikom Šavorićem nikakva", nakon što se s njim dopisivala, dogovarala i večerala? Sama ta laž dovoljna je za smjenu.
I kako Zdravko Marić može reći da nije upoznat s tim mailovima i spornom korespondencijom kad se vidi da je on bio uredni primatelj kopija tih poruka?
Kao da nas žele pitati vjerujemo li njima ili vlastitim očima.
Zapravo, fascinantna je hladnokrvnost kojom Plenković, Dalić i drugi objašnjavaju ovu šokantnu aferu koja bi u svakoj normalnoj zemlji izazvala smjene ministara, pa čak i pad Vlade.
Sve joj mora biti oprošteno
Ponašaju se kao se ništa loše ne događa. Kao da ovoj Vladi mora biti oprošteno sve jer ona, eto, "spašava radna mjesta". I kao da joj nitko ništa ne može jer, eto, ta Vlada nema alternative osim Živog zida, klerikalne desnice i Davora Bernardića.
Plenković je dobitnik nagrade za europski govor godine, pa bismo mu zato valjda trebali vjerovati kad tvrdi da je potencijalno kriminalno udruživanje ministrice i njezinih ortaka bilo u interesu Hrvatske, njezina gospodarstva, građana i radnika.
I da on sa svime time nije imao nikakve veze, bez obzira što smo vidjeli u spornim mailovima.
A ako već netko mora biti kriv, onda će to biti Most.
Pored samog sadržaja, šokantan je bio ton koji je izbijao iz Dalićkinih mailova, njezinih nastupa i Plenkovićevih objašnjenja. Recimo, ono ponižavanje jednog "niskoprofilnog" restorana u kojem nisu htjeli privlačiti pažnju novinara, a koji - piše Dalić - "možda nije na nivou".
Na kojem bi to nivou trebao biti? Vjerojatno na nivou ljudi koji su planirali ubrati pola milijarde kuna iz propale firme koju država spašava.
"Nije ovo USA"
Ili ona Dalićkina opaska kako bi "bilo mudro uspostaviti neki kontakt s državom - tipa uvijek je dobro u ovakvim državama kao Hrvatska biti u nekom kontaktu s državom", jer "nije to USA".
Znači, potpredsjednica Vlade priznala je da pravi prćiju od ove zemlje u kojoj država ima sve u rukama. Pa stoga Martina Dalić dogovara ortake za preuzimanje Agrokora. I Plenković je brani tvrdnjom da je za to lani dobila nagradu.
Sve to obično je ruganje i sprdanje s državom, Vladom, institucijama, njezinim građanima i javnosti.
A europejca Plenkovića sve to nije nimalo pogodilo. To je slika države kakvu on vodi. To je njegova slika.
A to je i njegova klika.