Riana Petanjek novinarka je, blogerica i strastvena obožavateljica putovanja, a trenutno je na putu osvajanja američkog Route 66. Portal 24sata medijski je pokrovitelj njezinog putovanja koje ćete moći gotovo svakodnevno pratiti na našim stranicama. U ovom tekstu Riana donosi priču o završetku ceste Route 66 i kako ona izgleda, no to ipak nije kraj. Osim ovog, očekuje vas još jedan tekst iz San Francisca koji je za našu Rianu, grad br. 1. u SAD-u.

Palme, vrućina i osjetno skuplji benzin - eto tako znate da ste prešli granicu s Arizonom i ušli u Kaliforniju. Već pri samom izlasku iz Arizone i približavanju Kaliforniji postajalo je nevjerojatno vruće. Grad Needels, prvi na ulasku u Kaliforniju na ovom dijelu je uz rijeku Colorado, koja tu i predstavlja granicu između Arizone i Kalifornije.

Iako možete dobiti osjećaj da ste već došli do oceana jer svi hodaju u kupaćima i odjednom je sve puno palmi, čega nije bilo do Kalifornije, daleko je to još od oceana, a upravo iz tog razloga tu je nevjerojatno vruće, jer nema vjetra s oceana koji bi barem malo snizio temperaturu. Vrućina Needelsa pripremila me za pustinju kao jednu od zahtjevnijih dionica koja je bila ispred mene. Tu se opet Route 66 potpuno odvajala od autoceste i išla kroz srce Kalifornijske pustinje.

Vodom namočena majica dugih rukava ispod jakne, kao način hlađenja, pokazala se  i više nego učinkovit način podnošenja vrućine, pa moram priznati da mi ni prelazak pustinje nije predstavljao neki problem. Vruće je, jako je vruće i nema ni trunke vlage, ni ikoga osim tišine i zmija, koje ipak nećete vidjeti na samoj cesti, ali uz sve to je i nevjerojatno fascinantno i drugačije.

Prođe koji auto tu i tamo, no stvarno samo tu i tamo. Ipak temperature postaju puno gore nešto kasnije. Ja sam je ipak prelazila početkom šestog mjeseca, pa nisam ni doživjela najgore od vrućine. Nakon prijeđene pustinje slijedila je ta zlatna Kalifornija.

Ona je i dalje moj san, kao i san mnogih danas, prekrasna na puno načina, što se tiče prirode, gradova ili još više načina života. No što se tiče same Route 66 i tog dijela putovanja, osim pustinje to nije bio jedan od fascinantnijih dijelova. Prekrasno je kad dođete do oceana, no vrućine prije L.A.-a i nesnosne gužve što sam mu se više približavala, davale su mi do znanja da moj put nažalost dolazi kraju. Nema više onih pustih cesta i same prirode oko vas, krenula je neka druga Amerika, opet ona koju svi znamo iz filmova ili već nečeg sličnog.

Iako je meni osobno bilo predivno u gradu anđela, jer sam imala najbolje moguće domaćine, moram priznati da je to jedan od onih gradova koji me nije baš  posebno fascinirao. Da, super su plaže i prekrasan je ocean, no to nude i mnogi drugi gradovi uz njega, a da pri tome ne morate trpjeti toliku gužvu i činjenicu da vam od jednog dijela grada do drugog trebaju doslovno sati, jer osim konstantnih gužvi stvarno je i ogroman.

Uz to turisti koji nemaju auto ili motor nisu baš na zavidnom mjestu, sustav javnog prijevoza nevjerojatno je loš za tako velik grad i istina je ono što svi pričaju - da tamo nitko ni korak ne napravi bez auta. To je ipak puno drugačije u mnogim drugim velikim gradovima po SAD-u.

Ono što se u gradu nikako ne bi trebalo propustiti su plaže, bilo u Santa Monici ili negdje drugdje. To je najljepše i najfascinantnije u Los Angelesu. Uz to i posjet Griffithovom opservatoriju , s kojeg imate nevjerojatan pogled na L.A.  i samo otprilike možete dobiti dojam o koliko velikom gradu se zapravo radi. A pogled na stranu suprotno od grada su slavni  Hollywood Hills. Meni osobno jedna od dražih stvari je bila u samom "downtownu" Olivera Street. Najstarija ulica i najstariji dio grada, mjesto odakle je sve počelo.

Tu su španjolski doseljenici imali kuće kad je krenula povijest L.A.-a.  I danas tu ima više od dvadesetak zgrada iz različitih godina u prošlosti, najčešće s početka 19 stoljeća.  Imate osjećaj da ste došli u neki mali Mexico, štandovi s tipično meksičkim proizvodima i meksički restorani jedan su do drugoga, a svi redom nude super hranu za par dolara.

Popularni Hollywood Boulevard je u Los Angelesu, ono što je Times Square u New Yorku. Svi turisti su tu barem jednom prošli, to je ono mjesto s popularnim zvijezdama slavnih, ono gdje svi imaju potrebu slikati se, a vama će baš zato možda često pasti na pamet kad vam netko spomene LA. Gužva i onda još malo gužve, a naravno sresti ćete i Michaela Jacksona i sve druge imitatore kojima je ovo navodno poprilično unosan način zarade. A video osim takvog showa na Hollywood Boulevardu prikazuje i tipičan show za Santa Monicu i općenito dijelove uz plažu.

Pogledajte kako izgleda tipičan street show:

Osim što ćete nailaziti na ovakve "predstave", u svjetskom centru filmske industrije sasvim je normalno da često prođete pokraj nekog seta, jer što se toga tiče tu se nikad ne spava. Opet kao i kod mnogih velikih američkih gradova prekrasan je taj spoj svih mogućih kultura i nacija koje funkcioniraju kao jedno i nema im druge nego tolerirati se, samo što kod Los Angelesa naravno najviše prevladavaju doseljenici iz Meksika. Može vam se dogoditi da će vam španjolski biti korisniji od engleskog, npr. kad kupujete nešto van turističkih zona.

Iako se moje putovanje po Route 66 završilo u Los Angelesu, posljednjih nekoliko dana iskoristila sam za posjet prijatelju u meni i dalje najdražem američkom gradu - San Franciscu. Što zbog toga da potvrdim samoj sebi činjenicu da je i dalje broj jedan nakon što sam sad vidjela stvarno većinu najpopularnijih i da vama donesem priču od tamo, koja slijedi uskoro.

Rianu možete pratiti i na njezinom blogu ili Facebook stranici.

Putovanje su omogućili Harley Davidson Zagreb i Atlas.