Kaže akademik Željko Reiner da ga ne smeta socijalistička prošlost Miroslava Škore, bivšeg predsjednika komisije za kulturu osječke općinske organizacije Saveza socijalističke omladine, već ga smetaju njegova "dvoličnost i neiskrenost".

"Problem je to", reče jučer Reiner, komentirajući otkriće Jutarnjeg lista, "što se Škoro izdaje za nekakvoga vođu desnice, čak krajnje desnice, a istodobno se radi o čovjeku koji je bio i ostao komitetlija, koji je ostao u duhu desetara JNA".

Reče osoba koja se klanja Franji Tuđmanu: partizanu, generalu, a ne desetaru JNA, bivšem komunistu i predsjedniku sportskog kluba Partizan, koji je postao tvrdi nacionalist, a zatim i ikona hrvatske nacionalističke desnice.

I reče to jedan od vodećih ljudi HDZ-a: stranke sazdane od bivših komunista, ali još važnije, izgrađene na partijaškom, pa i desetarskom mentalitetu.

I taj i takav HDZ promovira se već desetljećima u "vođu desnice, čak i krajnje desnice", iako je izrastao na komunističkim kadrovima i na komunističkim metodama vladanja.

Jedno lice dvoličnosti

Ako će netko biti "dvoličan", onda će to biti HDZ. I nitko drugi.

Ako će netko biti bivši partijaš na čelu desnice, onda će to biti samo HDZ. I nitko drugi. 

I ako će netko pabirčiti glasove desnice, a vladati poput komunista, onda će to biti samo HDZ. Nikakav Miroslav Škoro.

A što o svemu tome kažu birači te iste desnice? 

"Nadam se da svi oni koji se nalaze u centru i desno od centra neće po drugi put nasjesti na priče koje Škoro prodaje, nego će shvatiti kako se radi o čovjeku koji sam kaže da ga nije briga hoće li koalirati s SDP-om ili HDZ-om", kaže akademik Reiner.

Kao što HDZ nije bilo briga hoće li koalirati s ljevicom ili desnicom: Plenković je počeo mandat sa Zlatkom Hasanbegovićem, Brunom Esih, Hrvojem Zekanovićem i Ladislavom Ilčićem, kao i s Božom Petrovom i Nikolom Grmojom, a završio ga s Ivanom Vrdoljakom, Miloradom Pupovcem, Tomislavom Sauchom i Milankom Opačić.

Škoru nije briga s kim će koalirati? Valjda je to naučio od HDZ-a.

Jadni desničari

Ali ozbiljno, treba malo razmisliti i o biračima desnice za čije glasove se otimaju HDZ i Škoro. Nije im lako: moraju birati između stranke bivših komunista i pokreta na čijem čelu se nalazi socijalistički "komitetlija".

Tko je autentični predstavnik desnice, a tko je "dvoličan i neiskren"?

Onaj tko pohodi Jasenovac, ali legalizira ustaški pozdrav ili onaj koji poručuje da bi trebalo "prekopati Jasenovac", iako o tome sigurno nije govorio na sjednicama općinskog komiteta?

Je li autentičan onaj tko promovira nasljeđe bivšeg komunista preobraženog u nacionalista ili onaj tko sve hvalio da je 1989. godine pobjegao od komunističke vlasti u kojoj je, eto, aktivno sudjelovao?

Kojoj postkomunističkoj desnici desničari trebaju vjerovati?

Nasušna potreba

Miroslav Škoro je bio vrlo rezolutan u svojoj reakciji na otkriće Jutarnjeg lista. "Možete slobodno napisati da sam bio sekretar KPJ", sarkastično je odgovorila osoba koja se nedavno javno hvalila da nije bila na primanju u pionire. A onda vrhunac: "Osim toga, da ne bi bilo sporno, priznajem unaprijed da sam udisao zrak u bivšoj Jugoslaviji i to na izričiti zahtjev mojih unutarnjih organa".

Znači, sudjelovanje u radu Općinskog komiteta bila je nasušna potreba Miroslava Škore. Gotovo pa nagon za preživljavanjem. Ako ne uđeš u komitet, nema ti života.

Kao i nešto kasnije u HDZ.

"Ne želim sudjelovati u vašim igrokazima", odbrusio je Škoro novinarima Jutarnjeg lista. 

Škorin igrokaz

Međutim, ono što izvodi Škoro sa svojim pionirima, omladincima, Jugoslavijom i Jasenovcem, nije ništa više od igrokaza. Na duhovnoj razini Večernje škole. Kao što ni ono što izvodi HDZ sa svojim balansiranjem između ljevice i desnice nije ništa bolje od male seoske predstave.

Cijelo to desničarenje čisti je igrokaz.

Komično otimanje za glasove, regrutiranje samoreklamiranih uzdanica desnice na svojim listama koji pregovaraju s jednima, ap s drugima (Marijana Petir bila je, sjetimo se, glasnogovornica kampanje Stipe Mesića, crvene krpe pred očima desničara), pa kukavičko pranje ruku od ustaštva koje se onda legimitizira i legalizira, pa sramotno igranje s Jasenovcem i Bleiburgom... Sve je to HDZ-ov i Škorin igrokaz.

Nezahtjevni glasači

I sve je to očito prilagođeno ukusima hrvatske desnice. Ona nije pretjerano zahtjevna. Može odijeliti svoje veličanje Bleiburga s obožavanjem partizana Tuđmana, može slaviti ustaštvo i glasati za stranku čiji predsjednik odlazi u Jasenovac, može njegovati šovinizam i podržavati stranku u koaliciji sa SDSS-om...

Ako je desnica godinama glasala za ovakav HDZ, zašto ne bi za Miroslava Škoru? Nije u redu da HDZ ima monopol na "dvoličnost i neiskrenost".