Prošlo je 14 godina od sraza Hrvatske i tadašnje kvazi Jugoslavije, zapravo reprezentacije Srbije i Crne Gore na beogradskoj betonskoj grdosiji, "Marakani". Uskoro će, 6. rujna, na istom travnjaku snage odmjeriti Hrvatska i Srbija i sjećanja na dvoboj prije nekih pet tisuća dana još su svježa,  a zacijelo mogu biti i poučna.

Vodila se velika borba u tim kvalifikacijama za odlazak na europsku smotru 2000. u Belgiji i Nizozemskoj,  trokut  su činili Hrvatska, Republika Irska i Jugoslavija. Hrvatskoj je na kraju  malo nedostajalo, na Euro  je otišla krnja Jugoslavija, Irci kroz dokvalifikacije, Hrvatskoj je nedostajao tek jedan gol. Postignut  u Beogradu ili Zagrebu, svejedno. U Beogradu je bilo bez golova, u Zagrebu 2-2.

Ondašnja Hrvatska s Ćirom Blaževićem te je kvalifikacije upropastila i remijem u Skopju protiv Makedonije, no da je u Beogradu i Zagrebu u dvobojima protiv SRJ imala zrnce sreće bila bi prva u skupini.

Hrvati su  u kolovozu 1999. u Beograd stigli posebnom zrakoplovnom linijom i do hotela su bili ispraćeni pod neviđenim mjerama osiguranja.  Sama utakmica može se podijeliti u dva dijela, Hrvatska je bila bolja, opasnija, konkretnija, raspoloženija, no za suparnika je osim pedeset tisuća navijača imala i stativu koja je spašavala domaća vrata.   Hrvatska je nagrnula na suparnička vrata i u drugom dijelu, očekivao se  i gol, zaista se igralo dobro u tim trenucima teškog gostovanja u Beogradu. Sve dok na stadionu - nije nestalo struje.

Pogasili su se reflektori, zaurlala je publika, uplašili su se naši igrači i klupa. Danski sudac Kim Milton-Nielsen nije momčadi poslao u svlačionicu, nego ih je zadržao na travnjaku, a u svlačionicu je otišao samo on. Tek puno, puno kasnije do svlačionice su otišli igrači i izbornici.  Danac je odlučio pričekati povratak električne energije... I čekalo se dobrih 45 minuta.

U međuvremenu, a svjedočili su to kasnije naši reprezentativci, domaći nogometaši u  mrklom mraku pomiješali su se  s Hrvatima trudeći kod njih odagnati nelagodu ili strah.

- I to je bilo nešto najljepše u toj utakmici, pričao  je danski sudac Milton-Nielsen na jednom Fifinom sudačkom  seminaru tijekom Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine.

Upitao sam ga zašto je tako dugo čekao s nastavkom utakmice u Beogradu... Bio je kratak.

- Utakmica je bila korektna,  procijenio sam da postoje svi preduvjeti za nastavak.  K tome, čuo sam se  i s centralom Uefe, postojala je želja da se utakmica nastavi. Zato smo čekali.

Tako je i bilo, no poslije prekida Hrvatska više nije bila tako dominantna, što opet ne znači da je bila inferiorna. Poslije su se pojavile priče da je "kuršlus" jednostavno izmišljen kako bi se pomoglo do tada onemoćalom domaćinu.

Tada je ta utakmica puno odlučivala. Ova skorašnja?

Za Srbiju su kvalifikacije davno završene, a mnogi drže da je Hrvatska izgubila prigodu za osvajanje prvog mjesta u skupini.  S te strane utakmica ne bi trebala  imati posebnu  draž,  osim rivaliteta. Hrvatska kao neprijeporno druga  u postojećim okolnostima čeka tek dodatne kvalifikacije.

Opet, ako Škoti osokoljeni pobjedom u Maksimiru na svom Hampden parku u istom kolu uzmu mjeru Belgiji, dvoboj u Beogradu postaje za Hrvate silno bitan. Bod ili "trobod" u Beogradu otvara Hrvatima mogućnost da se u Zagrebu ipak dogodi  dvoboj protiv Belgije za prvo mjesto u skupini.  Onda bi uspjeh u Beogradu mogao postati uistinu veličanstven.