Bez obzira na stvarne motive napada na policajca ispred Banskih dvora, reakcija dobrog dijela ljudi na društvenim mrežama upravo je zastrašujuća.
Video: Napad na Markovu trgu
Previše je onih koji očito poremećenog nasilnika nazivaju herojem, previše je onih koji nalaze opravdanja za ovaj zločin, za pokušaj ubojstva čovjeka koji je za premalu plaću radio svoj posao.
Svi takvi, jasno je kao dan, zaslužuju najgoru osudu.
A jasno je i odakle dolaze takvi stavovi. Oni su posljedica histerije oko koronavirusa, širenja teorija zavjera i laži, poticanja na bunt i nasilje, ne samo protiv političke elite, već i protiv znanosti, protiv medija, protiv policije i pravosuđa, ali i protiv zdravog razuma.
Preispitivanja, sumnje, dvojbe i kritike mnogih poteza što su ih odgovorni vukli u ovoj krizi opravdana su, a u nekim situacijama razumljiva i potrebna.
Ali, širenje propagande, produciranje potpunih besmislica i ustrajavanje na lažnim teorijama koje su lako provjerljive i oborive, posve je nedopustivo.
U pokretima i masovnim protestima koji se zalažu za nekakve slobode oko odabira hoće li se, kada i gdje nositi maske, mnogo je i onih koji su u svojoj borbi za te slobode spremni ugroziti sigurnost ili zdravlje drugih. To su, dakako, krajnje neodgovorni stavovi, a potencijalno i vrlo, vrlo toksični.
Američki FBI je razotkrio i uhitio grupu muškaraca koja je, vođena iracionalnom mržnjom prema guvernerki savezne države Michigan zbog njezinih poteza oko pandemije, planirala otmicu te žene, pa i "suđenje", valjda mučenje i ubojstvo.
Takvih maloumnika ima posvuda, ali je mala vjerojatnost da bi se oni ovako mobilizirali bez podrške i poticaja izvana. A taj poticaj, naročito u doba društvenih mreža, labilnim, agresivnim i nezrelim ljudima dolazi ponajprije od onih utjecajnih, nerijetko i vrlo obrazovanih, ali patološki angažiranih, od onih koji su spremni sve staviti na kocku za svoj "narativ", kako pretenciozno nazivaju najjeftiniju propagandu.
Tako se stvara razorni koktel u kojem se miješaju i nadopunjuju desničarski ekstremisti, mahniti kvaziinfluenseri, egocentrici koji se hrane na najrazličitijim frustracijama ili ljudi čije su duše naprosto ranjene, oni koji su i najveće žrtve svake manipulacije i kojima, prije svega, treba psihološka pomoć.
Priča o zločinu ovog mladića jest i priča o svim onim metastazama koje se hrvatskim društvom šire od rata i devedesetih, o nemogućnosti da se odrasta, uči i odgaja bez mržnje, bez trauma, ali je to i priča o modelima kojima su oduvijek laži i teorije zavjere služile kao okidači za činjene većih i strašnijih zločina, pa i onih najmonstruoznijih, kao što su bili višestoljetnih progoni Židova ili Holokaust u Drugom svjetskom ratu.
Takvi modeli, osim suludih zavjereničkih teorija o tajnim planovima vlada, misterioznih skupina ili moćnih pojedinaca, imaju iza sebe i one koji misle da će ih moći iskoristiti za neke svoje kraktoročne i uskogrudne interese, pa ih potiču, hrane i daju im legitimitet. E takvima bi netko trebao objasniti da prste na okidačima kalašnjikova kakvim je pucao mladić iz Kutine, ustvari drže- oni.
I za kraj, u svemu ovome nijednog trenutka ne treba zaboraviti na političke elite koje su, naročito proteklih desetljeća, na gotovo svim kontinentima zaboravile rješavati probleme naroda, sirotinje, obespravljenih i zanemarenih, a usredotočile su se na svoje bogaćenje, na jačanje svojih pozicija moći ili moći ograničenih skupina koje su ih podupirale.
Takva su ponašanja i ojačala populizam koji sada, u ovo izvanredno doba pandemije, buja u najgorim mogućim smjerovima i ne preza od prijetnji, od pozivanja na nasilje i na linč.