Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam otkrio da je objavljena knjiga “Seks kakav niste poznavali” jer iskreno, tko mi može bolje govoriti o seksu kakvog ja ne poznajem od poljskog svećenika.

Doduše, kada sam pregledao ideje prezentirane u tim novinskim člancima, ispalo je da sve su to uobičajene tvrdnje katoličkog poimanja seksualnosti pa je dvojbeno zašto se tako revolucionarno najavljuje. Ono što sigurno nije dvojbeno jest da se toga sigurno ne drži većina deklariranih katolika. Evo što se preporučuje…

Seks prije braka – ne baš!

Seks, a da niste u braku – a zašto niste?

Analni seks – pa nemojte se šaliti!

Oralni seks može, ali samo kao element predigre. Inače – pa zašto?

Seksi igračke - nikako! Čak ne smijete koristiti ni “kemijska sredstva koja pojačavaju pobudu”. Dečki, sorry! I cure!

Pilule - one pak “vode u nekršćansku kulturu i narušavaju integritet ljudskoga tijela”. Mnoge feministice ih slave kao prijelomni trenutak jer su žene konačno ovladale svojim tijelima i procesom reprodukcije, ali što one znaju?

Kondomi – ni od njih ništa jer “prekoračujete granice ljudskog tijela”, elegantnog li izraza. Isto kao i npr. s kapom. Ako Bog želi da vašoj glavi bude hladno, neka vam bude hladno. Nemojte prekoračiti granice ljudskog tijela, jasno? Ako Bog želi da ona zatrudni, neka zatrudni. Uostalom, kakve veze vaš život ima s vama?

Doduše, postoji jedna prihvatljiva kontracepcija, a tiče se brojanja plodnih dana kao u dobra stara vremena. Fućkaš moderna kontracepcijska sredstva, a fućkaš i modernu znanost koja govori da je interes za istraživanje seksualnosti sasvim prirodan. Ako djecu šopamo idejom da je apstinencija jedino ispravno ponašanje, pa što bi se loše moglo dogoditi? Osim užasne krivnje jer ih prirodno interesira ono što ih uvjeravaju da ih ne smije interesirati. A krivnja rađa sram. A sram pojačava zbunjenost i nesigurnost. A to rađa disfunkciju. Doista, što im se loše može dogoditi, osim svega? Jer toliko toga što znanost kaže da je prirodno oni drže neprirodnim. Zato mnogi ljudi doista razvijaju intenzivnu krivnju jer možda masturbiraju ili, beštije jedne, žele koristiti kondom jer su životno odgovorni. Ne, ne i ne!

Iako u knjizi tvrde da je cilj ljude lišiti osjećaja krivnje, upravo je to efekt. Naravno da se ne zalažem za promiskuitentnost ili tretiranja svog ili tuđeg tijela kao potrošnu robu. Ali se zalažem za seksualno odgovorno ponašanje. A to uključuje i korištenje kondoma. Uključuje i istraživanje vlastitog tijela u tinejdžerskoj dobi, pa i kasnije. A ponajprije, uključuje i to da pošaljemo u neku stvar sve koji se petljaju u našu spavaću sobu. Dok je sve legalno i prirodno, nema tko viriti u spavaću sobu!

Upravo je to i najnevjeroatniji dio knjige jer piše da su htjeli razbiti predrasude koje imamo o katoličkom poimanju seksualnosti. Htjelo se dokazati da ono nije puno zabrana i pravila, a onda navedu bezbroj zabrana i pravila!? Propisuje se kada i kako se seksati, kada smijete oralni seks, s kojim povodom, s kojim kontracepcijskim sredstvima, ali ne… to uopće nije popis pravila.

Ali ajde, bar kažu da katolici smiju uživati u seksu. Ali samo ako su u braku. Crkvenom, naravno. “U trenutku kada uzajamno daruju zadovoljstvo Gospodin Bog je prisutan među njima, i to na temelju sakramenta ženidbe koji posvećuje njihov intimni odnos.”

Ali kao što sam rekao, svi su ti stavovi poznati i nisu previše iznenadili. Ono što i dalje iznenađuje jest ta nevjerojatna upornost naglašavanja neravnopravnih uloga žena i muškaraca jer im se uporno dodijeljuju različite društvene uloge. Pazite samo ovaj citat koji je promakao mnogima: “Poslije dobra spolnoga odnosa, puna ljubavi, svijet im se čini živopisniji, bolji. U kući se popravlja ozračje. Muškarci bivaju blaži, žene postaju uviđavnije i vedrije. Muškarci osjećaju nadolazak životne energije, veću volju za poslom, spremnost prihvaćanja teških zadaća koje su do tada odgađali. Žene koje se osjećaju voljene cijelo vrijeme su mislima i srcem uz muža, s većom se strašću angažiraju u obiteljskome životu i lakše rješavaju svakodnevne probleme.“

Dakle, muškarci imaju veću želju za poslom i ozbiljnim stvarima, a drugotne žene se mogu posvetiti obitelji i svakodnevnim problemčićima!? Jer naravno, katoličkom je nauku potpuno nezamislivo drugačije poimanje naših uloga. Zašto se ne bi muškarac posvetio obitelji, a žena poslu i drugim društvenim ulogama, onkraj obiteljske? Ono što je normalno skandinavskim zemljama koje su redovito na vrhu popisa najsretnijih zemalja svijeta, njima je jednostavno nezamislivo. Dakle, katoličke svećenike ću pozorno slušati kada govore o milosti, pomaganju potrebitima, ljepoti duhovnosti, plemenitosti davanja i još brojnim drugim izvanrednim dijelovima katoličke vjere. Ali o seksualnosti, nema šanse! Radije ću slušati znanost i zdrav razum. I svoju ženu ;) A tek nema šanse da ih slušam o toj pećinskoj podjeli uloga za žene i muškarce gdje se muškarce odgaja za društvene lidere, a žene zatvara u kuću. Nema šanse! Svijet skrojen po takvim pravilima ne funkcionira i trebamo ih mijenjati!