Znamo da postoje dvije Kolinde Grabar Kitarović.
Jedna iz Karamarkove kampanje, druga iz Plenkovićeve. Jedna koja se žali na "nepodnošljivi seksizam" i druga koja daje intervjue o svojoj figuri, modnom stilu i ženama s oblinama.
I mislili smo da je odlaskom Mate Radeljića s Pantovčaka i predsjedničinim svaljivanjem krivnje na savjetnika zbog izjave da je "Za dom spremni" zapravo "stari hrvatski pozdrav" ova nova, osvježena Kolinda pobijedila onu staru Kolindu.
Ali vidjeli smo da ništa od toga nije istina. Dapače, dvije Kolinde nalaze se u žestokom konfliktu.
Jučer je iz Ureda predsjednika odaslano priopćenje u kojem stoji da je "u povodu Dana spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost predsjednica Republike posjetila Macelj, Bleiburg i Hudu Jamu, položila cvijeće te zapalila žrtve za nevine žrtve".
Jutros je, pak, predsjednica Republike na svom Twitteru objavila ovakvu poruku: "Obilježavajući Dan pobjede, 9. svibnja, sjećamo se hrvatskih antifašista, koji su dali iznimno velik doprinos konačnoj pobjedi nad fašizmom i nacizmom".
Ustaše i sloboda
Znači, s jedne strane Kolinda polaže cvijeće za ubijene ustaše, domobrane i druge sljedbenike Neovisne Države Hrvatske koja je bila saveznica nacista i fašista, nazivajući ih "žrtvama u borbi za slobodu i neovisnost", a s druge sjeća se antifašista koji su pobijedili te fašiste i naciste.
Kako je to moguće?
Za koju slobodu i neovisnost su se borili pripadnici vojske NDH, ustaše i domobrani? I kako se jednako slave oni koji su se za slobodu i neovisnost borili oni koji su Hrvatsku oslobodili od tih istih ustaša i njihovih saveznika fašista i nacista?
Kakva je poruka?
U prvom redu, postoji nesrazmjer između rutinskog obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom na Twitteru i teatralnog polaganja cvijeća na Bleiburgu, upravo na dan kad je 1945. godine oslobođen Zagreb.
A osim toga, kako mogu i ustaše i partizani jednako biti borci za slobodu i neovisnost?
Ni neovisna ni slobodna
Nezavisna Država Hrvatska nije bila neovisna, nije bila slobodna, niti se borila za slobodu. Dapače, bila je kvislinška, zločinačka diktatura koja je rasprodala hrvatski teritorij, otvarala konc-logore, provodila rasne zakone, služila Hitleru i Mussoliniju.
Po Ustavu, moderna Hrvatska bazirana je na antifašizmu i pobjedi nad upravo tim ustašama i NDH.
Kako Kolinda misli spojiti jedno s drugim? Kako misli zadovoljiti i ustaše i antifašiste?
Predsjednica nas je nedavno uvjeravala da je Mate Radeljić bio kriv za koketiranje s ustaštvom. Tko je sada kriv?
Jer, jedno je položiti cvijeće u spomen na žrtve. Nešto posve drugo je žrtve Bleiburga službeno proglašavati "borcima za slobodu i neovisnost". Ustaše to naprosto nisu bili, kao ni četnici ni ostali saveznici nacista i fašista koji su se povlačili prema Austriji.
Kako onda predsjednica Republike može obilježavati pobjedu nad fašizmom i nacizmom i istodobno proglašavati naciste, fašiste i njihove saveznike borcima za "slobodu i neovisnost"?
To je previše, čak i za Kolindu Grabar Kitarović.
Zloduh zajedništva
Previše je apelirati u jučerašnjem priopćenju na "promicanje duha zajedništva", pa onda izjednačavati fašiste i antifašiste kao borce za slobodu. Današnja Hrvatska izborila je svoju slobodu kao sljednica antifašizma, a ne fašizma. Slobodu je bilo nemoguće tražiti uz Hitlera i Mussolinija, kao ni sredstvima koji su se oni služili.
Moderna Hrvatska, ona čiji Ustav predsjednica mora štititi i poštivati, počiva na antifašističkoj borbi. U borbi u kojoj je i njezin uzor, Franjo Tuđman, bio borac za slobodu, a ne "okupator", kako imputira Bruna Esih ili egzekutor one ustaške "slobode i neovisnosti" o kojoj govori Grabar Kitarović.
To nije samo nesnosni povijesni revizionizam, niti beskompromisno dodvoravanje ustaškom biračkom tijelu - koliko god ga ima - već je ovakav pristup predsjednice države uvreda za hrvatski antifašizam, za hrvatski Ustav, za sliku Hrvatske u svijetu.
Ovakvo predsjedničino pozivanje na "slobodu i mir" samo provocira nove sukobe i razdore.