To je to što me zanima!

Prijatelj je prijatelj, bio on uz vas na Facebooku ili u kafiću

I dan danas kod nekih ljudi kao da postoji strah od društvenih mreža. Strah da će društvene mreže zamijeniti fizičku komponentu naših odnosa onom virtualnom
Vidi originalni članak

Svaki put kad čujem da netko nema otvoren Facebook profil ostanem šokiran. Vjerojatno zbog činjenice da svakodnevno svi oko mene vise na toj društvenoj mreži te zahvaljujući njoj imam i posao, pretpostavljam da bi ona trebala biti dio svačijeg života. Na stranu sve njegove mane, generalno gledajući donijela mi je puno toga dobroga.

Zbog toga, kada mi netko kaže da nije na fejsu ili nekoj drugoj mreži, prvo pitanje koje uslijedi je: "Zašto!?". U posljednjih nekoliko godina naslušao sam se raznih odgovora. "Šta drugi imaju znat šta ja radim", "Radije ću s tobom popiti kavu/pivu/sok nego se tipkati na kompu", "Računala nas pretvaraju u asocijalne zombije" samo su neki od primjera. Uviđate uzorak?

I dan danas kod nekih ljudi kao da postoji strah od društvenih mreža. Strah da će one zamijeniti fizičku komponentu naših odnosa onom virtualnom. Osobno smatram da ju može zamijeniti samo u onoj mjeri u kojoj dozvolimo.

Vrijede li virtualni prijatelji manje?

Ljudski kontakt je važan, ali osoba koja zamijeni socijalni život onim u fotelji pred računalom ne mora iste sekunde biti upućena psihologu. Danas je sve više poslova koji se dogovaraju i obavljaju isključivo preko računala za poslodavca kojeg možda nikad ni nećete upoznati u stvarnom životu. Već dugo je isti slučaj i s prijateljima. Koliko ste ljudi upoznali u posljednjih godinu dana na netu, a da ih ne znate u stvarnom životu? Bilo putem foruma, komentara na nekom portalu, Twitteru... I nakon što ste se zbližili, jesu li ta prijateljstva za vas manje vrijedna od onih iz "stvarnog" života?

Naravno da nisu. Ti su ljudi stvarni kao i vi. Imaju interese, osjećaje i životne probleme koje dijele s vama. Štoviše, zahvaljujući računalima i mobitelima, mogu biti uz vas čak i kada nisu u vašoj blizini. Ovo višestruko vrijedi za ljude koje znate od ranije, pa ste prijateljstvo prenijeli i na neku digitalnu platformu.

Sumnjam da itko poznaje osobu koja je svoj stvarni život zamijenila virtualnim. Potreba za onim odlaskom na kavu uvijek postoji i ništa je dugoročno neće nadjačati. Samo treba imati na umu da sami odlučujete na koga ćete potrošiti svoje slobodno vrijeme i na koji način. Prijatelj je prijatelj, pa iako mu prethodno morali poslati zahtjev.

Idi na 24sata

Komentari 32

  • registrykiller 12.10.2013.

    Ti si bedak kojeg je fejs preuzeo !!!?

  • SiviSokol_1 11.10.2013.

    Ja ne bih nikad otvarao Facebook profil da me na to nisu prisilili. Na hrpu se stvari može s jednim klikom. Na neka se mjesta čovjek ne može ni ulogirati na drugi način nego preko Facebooka ili neke druge društvene mreže, a ja, osobno isto tako ne koristim Facebook na bilo koji drugi način. Za mene je to slično situaciji kad bih stavio na prsa pločicu sa svim svojim podacima i tako hodao okolo da svi vide sve moje podatke i znaju sve o meni, pa makar ja o njima ne znam ništa niti će mi zauzvrat reći svoje podatke. Volim odabrati s kime ću se prisnije družiti i kome ću što reći o sebi. Neki ljudi anonimne prijave smatraju skrivanjem jer, kao, onda mogu raditi što hoće. Svi smo svjesni toga da to nije tako, a tko je bezobrazan bit će bezobrazan i kao anoniman i ako se predstavlja imenom i prezimenom. I oni koji kao nickove imaju imena i prezimena su često, zapravo, anonimni jer ih ima dosta koji koriste lažna imena i prezimena (to jest koja su prava ali nisu njihova). Hvala bogu, još nikome nije palo napamet da je nepristojno ili kukavički ne nositi pločicu s osobnim podacima na prsima u svim prigodama i po ulici. Dakle, nije mi potrebna reklama i kad ne bi bilo tih ograničavajućih faktora za one koji nisu članovi mreža odmah bih ugasio profil. I, za mene je, naravno, kontakt preko interneta jedan od "prirodnih" načina komunikacije poput pisanja pisma, razgovora u kafiću ili bilo kojeg drugog načina komunikacije. Ne zazirem niti od jednog od tih načina komunikacije i sve ih smatram jednako vrijednima ali u svima njima postoje granice do kojih ćemo drugima dopustiti pristup u našu privatnost (ako nismo egzibicionisti).

  • jaja04 10.10.2013.

    ja sam dobila dojam da je ovaj članak pisao tinejđer....Prijatelji se ne ocrtavaju na fejsbuku, ni na kavi, već u nevolji...doslovno....Ukoliko vam je teško i možete nekome svoj problem reći, onda vam je to prijatelj, nekad je dovoljno da vas posluša, nekad da vam da savijet...Sve ostalo su poznanici s kojima je svejedno da li se družite na kavi ili fejsu...

Komentiraj...
Vidi sve komentare