Rezultat 1:1 sam po sebi nije toliko atraktivan, no meni se na moje drugo gledanje utakmica dodatno svidjela, osim velikog broja prilika na obje strane, plan igre obje ekipe je bio u manirama modernog nogometa.
Pogodak za vodstvo Liverpoola zabio je James Milner, neslužbeno „najdosadniji“ nogometaš na svijetu. Pokraj onakvog atomskog napada, vjerojatno najubojitijeg na svijetu, pokraj Salaha, Manea i Firmina, jedan odbijanac na vrhu šesnaesterca u mrežu je spakovao James.
Milner je toliko običan, da čak nema nikakav nadimak, a na pitanje kako ga inače zovu u privatnom životu Milner je odgovorio: „Everyone just calls me James.“
James Philip Milner rođen je i odrastao u Zapadnom Yorkshireu, u manjem dijelu Leedsa, Wortleyu. Tipično je to malo Englesko mjesto koje se gotovo ne ističe po ničemu, no mladi James se isticao, ne samo po nogometu kako vjerojatno pretpostavljate nego je pokazivao talent za kriket i trčanje. Zanimljivo je da je u ranim danima svog djetinjstva bio višestruki prvak natjecanja u trčanju na duge staze i „cross“ trčanju. Trčanje preko neravnog terena, livadama, šumama i planinama osim visoke kondicije zahtjeva izraženu motoriku i koordinaciju, prilagodbu na sve uvjete, a baš su prilagodba i polivalentnost riječi koje opisuju Milnerovu karijeru. Njegov otac bio je strastveni navijač Leeds Uniteda, baš mu je on prenio ljubav prema ovoj igri i prema neslužbeno najomraženijem klubu na svijetu.
U Premier ligi je debitirao sa 16 godina, bio je drugi najmlađi igrač u povijesti lige koji je debitirao za klub iz rodnog rada, nakon debija ubrzo je i došao prvi gol u ligi, a mladi James postao je najmlađi strijelac Leedsa u povijesti.
Leeds je uskoro upao u financijske probleme, morali su rasprodati pola prve ekipe, među igračima koji su otišli bio je i njihov „dragulj“ Milner. Klub je prihvatio ponudu Newcastlea od 3,6 milijuna funti, Milner nije želio otići iz svog matičnog kluba, no znao je da će novac od njegovog transfera popraviti tešku financijsku situaciju u klubu. Inače, to je još jedna Milnerova vrlina, da uvijek postavlja interese kluba ispred svojih osobnih, što ga u današnjem svijetu nogometa gotovo čini „endemskom“ vrstom. Milner se ubrzo našao u svlačionici „St. James Parka“ s legendarnim Alenom Shearerom, dok je „Svrake“ s klupe vodio Sir Booby Robson. Kao i u Leedsu Milner je korišten više kao rotacijski igrač, uvijek negdje između klupe i prve postave, igrajući obično na krilnim pozicijama. Odlaskom Sir Boobya počeli su problemi za Milnera, novi menadžer Graeme Sounes jednom prilikom je izjavio da „Newcastle nikada neće ništa osvojiti s 11 Milnera u ekipi“.
Mnogi igrači bi od te izjave napravili skandal u svlačionici, ali ne i profesionalac poput Milnera.
Znao je da svoju sreću mora potražiti na nekom drugom mjestu, „Villa Park“ je bio prava destinacija, u Aston Villi je konačno zaigrao poziciju centralnog veznjaka, gledajući sada na brojne pozicije koje je igrao, mjesto na sredini terena mu definitivno najviše odgovara. Njegove sjajne partije u dresu Ville privukle su interes Manchester Cityja, projekt koji je zasnivan na kupovini već dokazanih stranih igrača vapio je za jednim mladim domaćim igračem koji bi u ekipu donosio ravnotežu, želju i borbenost. Nije bilo boljeg primjera od Jamesa Milnera, Villa je za uzvrat dobila Stephena Irelanda i 26 milijuna funti na svoj račun.
Odmah je razvio dobru vezu s Robertom Mancinijem, ponovo je često mijenjao pozicije, no najviše vremena je proveo kao krilo. Kada je talijanski stručnjak dobio otkaz, na klupu Cityja sjeo je Manuel Pellegrini, činilo se da Milneru slijedi klupa, no svojom upornošću i mukotrpnim radom na treningu osvojio je novog trenera: „Ja sam Milnerov fan broj 1. Pronađite mi kompletnijeg Engleskog igrača. Postoje bolje tehnički potkovani igrači, brži igrači, igrači koji bolje igraju glavom, ali pronađite mi jednog koji radi sve stvari dobro kao Milner. Taj ne postoji.“
Milner je igrajući za Manchester City osvojio FA kup, Liga kup i dvije titule prvaka Premier lige, jedno razdoblje zbog ozljeda svih napadača igrao je u vrhu napada, „Građani“ su za to vrijeme u prosjeku bilježili tri gola po utakmici. U ljeto 2015. Milneru je istekao ugovor na Etihadu, Brendan Rodgers ga je doveo u Liverpool bez odštete, danas će se to ispostaviti kao jedan od najboljih besplatnih transfera posljednjih godina u Premier ligi. Pravi Milnerov preporod krenuo je dolaskom Jurgena Kloppa na Anfield, Milner je ovoga puta završio na poziciji lijevog beka, što bi značilo da Milner u svojoj karijeri još samo nije igrao centralnog braniča i golmana.
Polivalentnost, dosada i viši cilj Kloppov geggenpressing izvlači iz Jamesa Milnera sve ono najbolje, njegovu neumornu trku, požrtvovnost i veliku želju za pobjedom. Prije početka ove sezone na Anfield je stigao golman svjetske klase, ofenzivni veznjak i dva igrača sredine terena koji su predstavljali izravnu konkurenciju Milneru. Fabinho se još privikava na život na „Otoku“, Nabya Keitu muče ozljede, no onaj momak kojeg nitko nije vidio u prvoj postavi, onaj dosadni koji se ne ističe po ničemu postaje katalizator Liverpoola koji je ozbiljan kandidat za titulu. Milner je karijeru u Premier ligi počeo sa 16 godina, dugo je u ligi pa nam se čini da ima preko 40 godina, no on dokazuje da u svojoj 32. godini može napredovati i biti važan kotačić u jednoj od najatraktivnijih ekipa na svijetu. Statistički gledano nitko ne pokriva više terena ove sezone od Jamesa Milnera u Premier ligi:
Milner trenutno ima 15 ključnih dodavanja, u Liverpoolu trenutno samo Mo Salah ima više, osim toga Milner je kreirano najviše šansi iz prekida svojim ubačajem (10). Ove sezone zabio je tri gola i upisao dvije asistencije, no to nije njegov primarni zadatak u ekipi. Liverpoolovi golovi protiv Brightona i PSG-a su pravi primjer Milnerovog utjecaja na ekipu, malo tko će opaziti da je baš on oduzeo loptu na protivničkoj polovini iz čega je krenula akcija za gol:
Svojim likom i djelom, potezima na terenu i van njega, Milner je dobio etiketu najdosadnijeg igrača na svijetu. James Milner je obiteljski čovjek, nije gost noćnih klubova, nema tetovaže, ne vozi sportski automobil. On je onaj lik kojeg svi poznajemo, cijeli život kavu pije u istom kafiću, ima istu frizuru cijeli život, svakog jutra ga vidimo u dućanu i izmijenimo iste pozdrave. Milner je 100% predan svom poslu i firmi u kojoj radi, samo što on ne sjedi u uredu od 8 do 4 nego neumorno trči duž cijelog terena, uklizava, zabija golove, izvodi kornere, tu i tamo baci 50 tisuća ljudi na Anfieldu u delirij, a kada ima dobar dan na poslu zna oboriti rekord Lige Prvaka po broju asistencija. Čvrsto stoji na zemlji i svojim izjavama se ne ističe, dapače, noćna mora svakog
reportera je uzimati izjavu od Jamesa Milnera, iz njega je teško izvući bilo što osim monotonih fraza i klišeja. Stoga se netko sjetio napraviti račun na Twitteru pod nazivom „Boring James Milner“ (Dosadni James Milner), račun trenutno broji 630 tisuća pratitelja, na njemu se mogu naći tweetovi poput ovoga koji je objavljen nakon šokantnog poraza Liverpoola od Crvene Zvezde u Beogradu:
Protivnički igrači također imaju posebno mišljenje o njemu, dok je igrao za Barcelonu, Dani Alves je nakon jednog susreta Lige Prvaka protiv Manchester Cityja izjavio: „Suočio sam se s mnogima, ali najdosadniji je bio James Milner. Slijedi vas naprijed, slijedi vas nazad, teško je jer vas napada i brani, onda vas opet brani i napada.“ Milner je jedan od onih igrača koji je česta tema rasprave, jedan je od onih čiji se svaki krivi potez posebno podcrtava, dok sve ono dobro što uradi uvijek nekako ostaje ispod radara. To je možda zbog toga što u njegovoj igri nema atraktivnosti, njegovi potezi su učinkoviti, ali u isto vrijeme i dosadni. Zato vjerojatno ne postoji dijete na svijetu koje želi biti James Milner kada odraste.
Štogod mislili o njemu morate ga poštovati jer je prije svega veliki profesionalac. Danas je u to vremenu modernog nogometa vrsta koja izumire, na njegovom primjeru svi možemo nešto naučiti, ponekad staviti interese šire zajednice ispred svojih osobnih, prihvatiti neku novu ulogu.
Baš kao što je Milner svaki put bez prigovora prihvatio igrati lijevog i desnog beka, zadnjeg veznog, napadača, iako mu se to možda i nije sviđalo. Milnerova najveća kvaliteta je ujedno i njegovo najveće prokletstvo.
Njegova polivalentnost omogućila mu je više nego solidnu karijeru, ali ga je istovremeno ostavila zarobljenog u „limbu“ pozicija. Uvijek između klupe i prve postave. Ovako nikada nije imao priliku specijalizirati određenu poziciju po kojoj će biti poznat i po čemu će ga nogometna povijest pamtiti. No, moramo ga upamtiti, ako ništa kao čovjeka koji je žrtvovao sebe za boljitak kolektiva.
O autoru:
Moje ime je Filip Bilić. Rođen u Mostaru, odrastao u Ljubuškom, u srcu Kalifornije. Student u pokušaju. Inspiraciju pronalazim u svemu što nije dosadno, kada pišem o sportu to nekima izgleda pametno.