Moglo bi se reći da je to bio loš dan za Milanoviće: oca Stipe pred zgradom je napao zaposleni smetlar, a sina Zorana u Gunji je napala nezaposlena profesorica.
I bez obzira što je Ante Milanović završio u bolnici nakon što je pao izbjegavajući smetlarevu podignutu metlu, čini se da je mlađi Milanović ipak izvukao deblji kraj. Kako to već obično biva.
Jer, kad god hrvatski premijer kroči među ljude i nabasa na nekog nezadovoljnika, čak i bez podignute metle, on u pravilu spektakularno padne i razbije se.
Figurativno, ali zato ne manje bolno.
Slučajna država
U kolektivnoj svijesti zadržala se njegova izjava o "slučajnoj državi" izrečena prilikom posjeta područjima pogođenim sušom, pa zatim solidariziranje sa žrtvom katastrofalne poplave izjavom kako je "i njemu pukla cijev u stanu pa zna što je to poplava", a jučer je ponovno briljirao u bliskom susretu s nezaposlenom profesoricom u Gunji.
Kata Huber požalila mu se da ne može dobiti posao u lokalnoj školi jer nije učlanjena ni u jednu stranku, a on joj odbrusio: "Počnite se baviti politikom!".
I naravno, kako to bude s premijerovim verbalnim rebusima, poput onog o slučajnoj državi ili o građanskom ratu u Finskoj, mnogi se upinju odgonetnuti što je točno Milanović mislio kad je to rekao.
Je li možda savjetovao učiteljici da uđe u politiku i tako počne mijenjati stvari? Ili joj je savjetovao da uđe u politiku i tako se prilagodi postojećoj situaciji?
Premijer je nezadovoljnu građanku potpuno ispravno upozorio kako on "ne može dijeliti radna mjesta", no svejedno je ta njegova tvrdnja zaudarala na cinizam, imajući u vidu sve one javne tvrtke i državne agencije u kojima se radna mjesta dijele upravo i isključivo po stranačkom ključu.
No što je zapravo Milanović htio reći nezaposlenoj učiteljici poručivši joj da se "bavi politikom"?
Zašto se on bavi politikom?
On sam se, primjerice, godinama bavi politikom, od toga već četvrtu godinu na vlasti, i još uvijek nije uspio svojim političkim djelovanjem promijeniti gotovo ustaljenu praksu da se poslovi u školama dijele po stranačkom ključu.
Jedna takva inicijativa išla je prema Ministarstvu obrazovanja još dok je na njegovu čelu bio Željko Jovanović, s namjerom da se prekine ustaljena praksa da politika, i to prvenstveno HDZ-ova, dominira u školskim odborima. Ali to se nije promijenilo.
Profesorica razredne nastave Kata Guber mogla bi ući u politiku, kako joj savjetuje premijer, no teško da bi na toj razini mogla promijeniti ono što nije promijenio ni sam Milanović.
Mogla bi se samo prilagoditi.
Pranje ruku
Uglavnom, u najnovijem akrobatskom nastupu premijera Milanovića primjetno je nekoliko problema.
Prvo, njegov lakonski odgovor kako "on ne dijeli radna mjesta", koliko god je možda bio točan, zvučao je kao tipično bježanje od odgovornosti i pranje ruku od problema koji je puno dublji i ozbiljniji od pukog strančarenja na lokalnoj razini. Kao da ga uopće nije briga za ono što mu je žena govorila.
Drugo, njegova poruka "počnite se baviti politikom" odisala je posve nepotrebnim cinizmom. Šteta što mu profesorica nije uzvratila pitanjem zbog čega se on bavi politikom. Zato što je, po vlastitom priznanju, propao u diplomaciji?
Pozivom da se "počne baviti politikom" premijer je poslao poruku da je politika mjesto za uhljebljivanje svih onih koji ne mogu naći posao u svojoj struci.
I treće, svi oni koji misle da je profesoričino pitanje u Gunji bila obična provokacija, uglađenija inačica smetlarove podignute metle, trebaju znati da je zadatak premijera da se s tim provokacijama nosi.
Bez bježanja u cinizam i u verbalne rebuse.
Profesorica Kata Huber predstavila se kao osoba koja želi uvođenje reda. Nekada je to navodno želio i Zoran Milanović.