Kada ga potražite shvatite da je dijete nestalo. Kreće panična potraga i ubrzo pronalazite svoju kćer jedinku, no ovaj događaj ostavlja neopisivi trag na vama, do te mjere da odlučite posegnuti za određenim mjerama zaštite, za dobrobit svog djeteta.

Ovaj događaj mnogi roditelji dožive i to češće no što mislimo. U ovom slučaju radi se o radnji popularne Netflixove znanstveno-fantastične serije “Black Mirror” koja povlači paralelu sa alternativnom vizijom budućnosti i opasnostima koje ona nosi.

SPOILER ALERT! – U nastavku slijede dijelovi radnje Netflixove serije “Black Mirror”, sezona 4, epizoda 2 – “Arkangel” 

Nakon što Marie izgubi svoju kćer Saru u parku odlučuje se za drastičan potez, ugrađuje joj sofisticirani čip za praćenje u mozak, koji osim prikaza njene lokacije u realnom vremenu ima još neke zabrinjavajuće mogućnosti.

Marie tako dobiva tablet na kojem može pratiti lokaciju svoje kćeri Sare u svakom trenutku, može vidjeti sve što ona vidi pa čak i blokirati nepoželjne sadržaje poput nasilja ili pornografije da ih Sara ne vidi.

Također može pratiti njene vitalne znakove i dobivati obavijesti kada je Sara u opasnosti ili je pod stresom.

Iako ovaj uređaj pomaže Marie da u ranoj dobi svakodnevno prati svoju kćer na putu do škole i natrag, kako ona raste i postaje tinejdžer, tako on postaje teret pa Marie sprema svoj tablet na tavan. No čip zauvijek ostaje u Sarinoj glavi i nastavlja pratiti sve što se događa.

Serija u nastavku obrađuje kako ovo utječe na njihov odnos, razinu povjerenja roditelja prema djetetu i trenutak kada zabrinuta majka ponovno odlučuje aktivirati svoj tablet da praktički špijunira svoju, već skoro punoljetnu kćer.

Uz privid zabrinutosti roditelja za sigurnost svog djeteta ovaj uređaj narušava privatnost, samostalnost i mogućnost da se dijete pripremi za život.

I iako je sve ovo znanstvena fantastika, ipak ostavlja gorak okus u ustima svakom roditelju koji pogleda ovu epizodu serije.

Evo problema koje su možda najviše izraženi i o kojima bi kao roditelji djece u visko tehnološkom 21. stoljeću trebali dobro razmisliti.

Praćenje lokacije djeteta u realnom vremenu 

Praćenje djece GPS-om i nije toliko znanstvena fantastika jer postoji u današnje vrijeme.

Mnogi roditelji to rade pod krinkom sigurnosti, no postavlja se pitanje koliko vjerujemo svom djetetu ako u svakom trenutku možemo vidjeti njegovu lokaciju?

Kako ćemo razviti odnos temeljen na povjerenju ako nam tehnologija ne omogućava da povjerenje razvijemo?

Povjerenje nije nešto što dobivamo preko noći, isto kao ni poštovanje na koje nemamo automatski pravo samom činjenicom da smo nekom roditelj. Da bi zadobili povjerenje svog djeteta i ono naše povjerenje, moramo na njemu raditi godinama.

Moramo razgovarati, dijeliti događaje i prepričavati naš dan jedno drugome.

Kako dijete raste tako i naša razina povjerenja u njega i obratno. U godinama kada odgajamo tinejdžera moramo se često osloniti na ovo povjerenje koje smo izgradili od malih nogu. Ako nemamo tu mogućnost, što smo zapravo postigli?

Zato, iako praćenje djeteta preko GPS-a možda ima smisla sa strane sigurnosti, nameće se pitanje vjerujemo li više svom djetetu ili čipu koji ga može locirati u svakom trenutku?

Majka vidi sve što dijete vidi i time narušava privatnost djeteta

Ovaj čip u seriji “Black Mirror” omogućava majci da na svom tabletu vidi sve što i njena kćer vidi u realnom vremenu, kao da gleda njenim očima.

O utjecaju ove funkcije na privatnost i povjerenje nema smisla niti govoriti, no kako ovo utječe na samostalnost našeg djeteta?

Iako u stvarnosti ovakvo nešto trenutno nije moguće, biste li bi koristili ovu mogućnost da ju imate? Biste li vjerovali svom djetetu ili bi ga redovno provjeravali otvarajući snimku onoga što je dijete vidjelo na svom tabletu za praćenje?

Bi li vaše dijete vjerovalo vama da ga nećete pratiti u osjetljivoj tinejdžerskoj dobi? I bi li zbog toga što zna da ga možete pratiti imalo otvoreniji odnos prema vama kao roditelju, bi li vam se više povjeravalo?

Zaštita djeteta od nasilnih događaja ili pornografije i kako to utječe na njegov razvoj?

U ovoj znanstveno-fantastičnoj seriji čip u mozgu tog djeteta ima mogućnost blokirati sav nepoželjan sadržaj koji dijete može vidjeti, i to u realnom vremenu.

Pa tako kada malo dijete prolazi kraj dvorišta u kome se nalazi strašan pas ono vidi samo zamućenu sliku bez zvuka. Isto tako dijete ne može vidjeti krv niti pornografski sadržaj, ne može vidjeti kako se djeca tuku ispred škole ili kako se netko guši dok doživljava moždani udar.

Ovo ima višestruki utjecaj na dijete. Dijete ne može:

• Razviti nužno potrebne obrambene mehanizme za traumatične događaje u životu.
• Pomoći nekome tko je u opasnosti jer ne vidi što se zapravo događa.
• Odrasti u potpunu osobu jer je zakinuto za sve problematične emocije, koje su često najvažnije za emocionalni rast i razvoj.
• Osjeća se van dodira sa stvarnošću jer istoj nema potpuni pristup.

Da imate mogućnost filtrirati sve negativne događaje iz života svog djeteta, biste li to koristili i do koje mjere?

Jesmo li mi roditelji dovoljno kompetentni odlučiti što je dobro za naše dijete, a što ne i tko nam daje to pravo?

Ako držimo svoje dijete pod staklenim zvonom kakvu poruku mu šaljemo? Kako ga pripremamo za budućnost i donošenje vlastitih odluka?

Utjecaj na životne odluke koje dijete mora donijeti samo

Ako mi kao roditelj imamo uvid u svaki aspekt života našeg djeteta, svaki privatni trenutak i ako dijete zna da mi sve možemo vidjeti (bez obzira gledamo li mi sve to ili ne) kako to utječe na njihovu mogućnost donošenja vlastitih odluka u životu?

Kako možemo pripremiti dijete na život, kako ga možemo naučiti što je odgovornost ako smo kreirali sterilnu okolinu samo za njega?

Ponekad moramo dijete pustiti da padne.

Moramo biti tu za njega da ga utješimo nakon što padne, umjesto da ga spriječimo da se uopće počne penjati. 

Štiteći svoje dijete od svakodnevnih opasnosti ne činimo mu nužno dobro jer ga lišavamo mogućnosti da se pobrine samo za sebe.

Mi nećemo živjeti vječno i naše dijete neće zauvijek ostati dijete, no ako u djetinjstvu ne dozvoljavamo djetetu da napravi samostalni korak bez našeg blagoslova, što možemo očekivati od tog djeteta kada odraste?

Ova serija postavlja vrlo ozbiljna pitanja za nas roditelje na mnogo razina, i svakako preporučujem da ju pogledate. Da o njoj dobro razmislite i primijenite naučeno na svoj život i odnos prema djetetu.

Zauvijek narušeno povjerenja djeteta prema roditeljima

Kada je naše dijete malo i kada ovisi o nama roditeljima situacija je na neki način okrenuta u smjeru da mi kao veći, snažniji i pametniji moramo štititi svoje dijete od nekih opasnosti.

No kako naše dijete raste tako ga moramo izlagati normalnim životnim okolnostima, bilo opasnim ili ne. Moramo pustiti svoje dijete iz sigurne okoline našeg doma, moramo mu dopustiti da padne.

Sve ono na čemu smo godinama radili u toj dobi dolazi na vidjelo.

Sve povjerenje koje smo izgradili i poštovanje koje smo zaslužili sada dobivamo natrag jer sa svojim djetetom gradimo prijateljski odnos.

Ako nam tehnologija to onemogućava, je li dobra za nas ili ne?

Biste li bi koristili tehnologiju koja na račun sigurnosti narušava privatnost i poštovanje?

Ova pitanja postati će sve relevantnija u budućnosti kada tehnološke promjene sve drastičnije ulaze u našu svakodnevicu pa je možda došlo vrijeme da se kao roditelj zapitamo što je prihvatljivo, a što ne.

Gdje ćemo podvući crtu, koliko ćemo vjerovati svom djetetu u vrijeme kada sve vidimo i možemo provjeriti?

Odgajamo li onda samostalno i živo dijete ili malog robota?

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorima:

Mi smo Renata i Mihael Šanko, autori online magazina za roditelje 'Moderno Roditeljstvo' i, još važnije, roditelji četvero djece. Podržavamo načela povezujućeg roditeljstva i prakticiranje pozitivne discipline u odgoju djece i o tome i najviše pišemo. Osim na našoj stranici, pratiti nas možete i na Facebooku te na Instagramu.