Pitaj ga što hoće i daj mu što treba.Što ako bude tražio milijun kuna? Samo ti pitaj i sredi to.
Ovaj razgovor nam je prepričao jedan posrednik prije nekoliko godina. U velikom gradu je “kupovan” zastupnik neophodan za podršku u lokalnom vijeću.
Vijećnik je zaposlen u gradskom poduzeću. U njemu i sada radi iako je mandat u kojem je pružao podršku prošao. Zauvijek si je osigurao egzistenciju preokrenuvši kaput. Koja je razlika između ovog slučaja i slučaja Željke Sabe, prvog čelnika osuđenog za političku korupciju u Hrvatskoj?
Stotine vijećnika su pristale biti kupljene, pa afere nisu izbile
Vijećnica koju je Sabo pokušao kupiti je sve snimila i nije pristala na ponudu. Da jest, nikada ne bi bilo ni optužnice ni suđenja. Sudac koji je Sabi odrezao 16 mjeseci zatvora rekao je da šalje poruku da se pokušaji političke korupcije ne isplate. Hoće li presuda zaista to postići? Teško. Isti dan kad je Sabo osuđen, u Vinkovcima su vijećnici dobili povišice. I “slučajno” su baš prije toga odlučili podržati gradonačelnika iz suprotnog tabora.
Proteklih godina u svim gradovima, poput Zagreba, Siska, Velike Gorice, Splita, nagledali smo se sličnih primjera. Kupnja vijećnika folklorni je i teško dokaziv običaj u Hrvatskoj. Teško dokaziv jer vijećnici uvijek mogu reći da su odlučili podržati “projekte važne za razvoj grada”, a da su zaposleni oni ili njihova obitelj u “skladu sa stručnim kvalifikacijama”. Kada novinari napišu da su prodani, dižu tužbe za klevetu.
Sabo je osuđen, ali da je poslao posrednika koji će birati riječi, od cijele afere ne bi bilo ništa. Presuda njemu neće iskorijeniti političku korupciju, samo je poruka onima koji kupuju glasove da budu oprezniji. Više od bilo kojeg suda za prestanak ove prakse presudni su birači. Bez obzira na stranke, treba birati dokazano moralne. I na sljedećim izborima ne nagrađivati prodane.