Zdravko Marić i Martina Dalić osuđeni su, ali nisu kažnjeni.
Proglašeni su krivim zbog kršenja načela javnog djelovanja oko Agrokora, ali taj krimen ne podliježe nikakvim konkretnim sankcijama. Krivi su, ali oslobođeni. Vuk je sit, a ovce su na broju.
I Andrej Plenković još je uvijek na čelu Vlade.
Bivša potpredsjednica Vlade i još aktualni ministar financija trebali bi biti zadovoljni zbog jučerašnje odluke Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa da su prekršili načela javnog djelovanja. Nema kazne, nema posljedice. Premda se upravo ta načela nalaze u suštini djelovanja svakog državnog dužnosnika.
Svakome se, uvjetno rečeno, može omaknuti kum ili rođak, konzultantica ili let avionom. Ali načela djelovanja su ono što ulazi u srž obnašanja javne funkcije.
Tko krši ta načela, ne može više biti na funkciji. Ono što zvuči općenito, zapravo je prilično konkretno.
Prekršili načela, pa što?
Članak 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa u četiri točke određuje ta načela. Pa kaže da dužnosnici moraju postupati "časno, savjesno, odgovorno i nepristrano" čuvajući dostojanstvo dužnosti i "povjerenje građana". Da su za djelovanje "odgovorni tijelima ili građanima koji su ih imenovali". Da ne smiju koristiti javnu dužnost "za osobni ili probitak osobe koja je s njima povezana". Te da građani "imaju pravo biti upoznati s ponašanjem dužnosnika kao javnih osoba".
Martina Dalić i Zdravko Marić prekršili su mnoga od tih načela. I svi se ponašaju kao da je "pojeo vuk magare".
Prekršili su načela koja su najbitnija za svakog dužnosnika. Koja pokazuju njegov odnos prema funkciji, vlasti, građanima. A Dalić je radila u tajnosti, dok je Marić lagao oko sastanaka u Agrokoru, kao i o svojoj ulozi u aferi.
I to se uzima kao najblaža kazna.
Da nije već otišla, Martina Dalić trebala bi sada biti potjerana iz Vlade. Sada bi na redu trebao biti i Zdravko Marić.
Politička kazna
Za ovakve prekršaje nisu propisane novčane kazne, ali bi obavezna morala biti politička kazna. Tko krši načela obnašanja javne dužnosti, nema više što raditi na toj dužnosti.
Nije to samo greška, omaška ili incident. To je njihov obrazac djelovanja.
A taj obrazac bi se u aferi Borg, a onda i nekim drugim aspektima djelovanja, mogao prenijeti i na premijera Plenkovića.
Dalija Orešković otvorila je to pitanje jutros na N1 televiziji. Nabrojala je i sve Plenkovićeve krimene: sudjelovao je u odluci o neformalnoj radnoj skupini, izglasao je Antu Ramljaka, omogućio je poslove grupi Borg, znao je sve što je znala Martina Dalić.
I nešto još gore: Orešković tvrdi da je "došlo do velikog institucionalnog pritiska na rad neovisnih državnih tijela kako bi se slučaj pokušao zataškati".
Zašto su načela manje vrijedna?
A to je, politički gledano, veći krimen od Borgove financijske muljaže s novcem Agrokora. Ovdje se radi o dužnosnicima, institucijama, o dignitetu obnašanja funkcije, o odgovornosti prema funkciji i građanima.
Zbog čega se kod nas načela smatraju manje vrijednima, a njihova kršenja najmanjim krimenom? Kad ta načela obuhvaćaju sve?
Laganje, skrivanje, zataškavanje, pritiskanje, ucjenjivanje... To nisu samo prekršaji, već je to obrazac djelovanja javnih dužnosnika. A taj obrazac ne mora se ograničiti, niti iscrpiti, samo na jedan slučaj u jednoj aferi, kao što je Agrokor. To postaje model djelovanja.
Onako kako su radili oko Agrokora, možda tako rade i u svim drugim poslovima Vlade. Tko će im doista vjerovati da im se Borg, eto, omaknuo? Da ubuduće neće lagati i muljati?
Tim gore ako se sve to radilo pod pokroviteljstvom Plenkovića. Dalić je otišla, Marić će vjerojatno uskoro otići, ali premijer još ostaje. Znači li to da će ubuduće pokrivati i druge ministre, zakone, odluke, neformalne radne skupine?
Presuda Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa Martini Dalić i Zdravku Mariću trebala bi dodatno eutanazirati aferu Borg. Smiriti strasti, neutralizirati optužbe, zauzdati institucije, obeshrabriti kritičare.
A zapravo, udarila je novi čavao u lijes vjerodostojnosti ove Vlade. Nažalost, ne i zadnji.