Kolinda Grabar Kitarović kaže da želi spasiti Hrvatsku. Premda je jasno da svojim prijedlogom mjera demografske obnove želi spasiti svoj drugi mandat na Pantovčaku. Prvo joj sigurno neće uspjeti. Tek ćemo vidjeti hoće li joj uspjeti ono drugo. Dugo smo čekali predsjedničine mjere demografske obnove, za koje se sad vidi da su popabirčene i nabacane bez kriterija i rezona.

Što je zapravo normalno. Grabar Kitarović nije prva predsjednica države s političkom ambicijom koja prerasta ograničenja funkcije. Gledali smo to kod Stipe Mesića, u nešto manjoj mjeri kod Ive Josipovića. Svi su oni željeli ostaviti veći trag na političkoj sceni nego što su im to omogućavale ustavne ovlasti. Miješali se u tuđe poslove, umjesto u svoje.

I upravo su im ustavna ograničenja služila kao opravdanje za neuspjehe. Postajala su barikade za obranu od napada, kritika i najviše - odgovornosti. Istim receptom sad se vodi Kolinda Grabar Kitarović. Njezine mjere demografske obnove mogle su biti najbolje na svijetu. Ali ona ih nema ovlasti provesti. Mogle su biti i najgore na svijetu. Pa je dobro da ih ne može provoditi. Kako god ispalo, od tih prijedloga naprosto nema nikakve koristi.

Svatko tko se prima utrke za Pantovčak trebao bi toga biti svjestan, kao što bi to trebali znati svi birači koji nasjedaju na obećanja o blagostanju, novoj pravednosti, najbogatijoj državi u svijetu i slično. Predsjednici se ne trebaju oslanjati na ustavne ovlasti nego na dignitet funkcije. Time će najbolje doprinijeti razvoju društva, optimizmu i entuzijazmu. Kolinda Grabar Kitarović upravo je na tom zadatku najviše podbacila. I zato nas neće spasiti njezine mjere demografske obnove, kao ni prijedlozi za sjednicom Vlade ni bilo što slično. Spasit će nas njezin obzir prema Ustavu, zakonu, ustavnom poretku, političkim i društvenim vrijednostima. Neka se konačno počne miješati u svoj a ne tuđi posao.