Vjerujem da neki vade papiriće na kojima su zapisali sve što su planirali u toj godini napraviti. Super je kada možeš na papiriću nešto iskrižati i reći da si uspio to napravili, ali koliko znam većina samo nas samo odluke prebacuje na sljedeću godinu. I tako se neke odluke samo prenose iz godinu u godinu dok ih valjda skroz ne zaboravimo.

Mislim da je najpametnije ne donositi neke drastične odluke, jer ipak život nije toliko previdljiv, tako da na neke stvari nikako ne možemo utjecati. Lagao bih da i sam nisam prije pisao takve odluke prvo na papiriće, a onda kada smo svi počeli imati pametne mobitele - u njih. Zaključio sam, da je bolje ne donositi odluke tipa: “Napravit ću to i to!” ili “Baš se to mora dogoditi!”.

Zapravo ništa se ne mora dogoditi! Sve što se dogodi je samo bonus.

Ono što sam počeo raditi je to da si zamislim smjerove u kojima bih htio da godina koja dolazi ide. Recimo sljedeće godine bih volio da imam još više vremena i mogućnosti za trčanje te da ovaj blog dopre do još većeg broja ljudi koji bi se pokrenuli i počeli trčati. Mislim da smjer koji sam odabrao nije loš.

Ono što uvijek ponavljam je to da trčanje kao i bilo kakav oblik neke tjelovježbe u kojoj se krećemo prema naprijed prvo pozitivno utječe na naše fizičko i mentalno stanje. Kretanje prema naprijed, pozitivno utječe i na naše razmišljanje koje će postati fokusiranije i općenito ćemo brže i lakše donositi neke odluke. Ovo isto ne govorim bez veze, nego iz iskustva. Od kada redovito trčim, fokusiranje na određeni zadatak ide lakše kao i rješavanje tih zadataka.

Ako je to tako pa zašto onda svi ljudi ne trče? Glavni razlog je što su se ljude previše prepustili ovom užurbanom životu u kojemu ispada da nikada nemamo vremena za sebe. Zapravo je vrlo bitno da nađemo vrijeme za sebe. To također može biti smjer s kojime možemo početi novu godinu  -  više kvalitetnog vremena za sebe.

Osmijeh. Osmijeh uvijek možemo dati. 

Osim kvalitetnog vremena za sebe, bitno je da imamo i kvalitetno vrijeme i za druge. Nekada je dovoljno da samo jedan svoj trenutak posvetimo drugoj osobi. Nije to nimalo teško za napraviti. Ne treba biti toliko egocentričan. Oko nas postoje i drugi ljudi. Tako kada se netko nađe u redu u trgovini ili banki, nemojte biti bezobrazni prema tetama na blagajni. Nije njima lagano cijeli dan stajati, slušati sve te ljude, sve te priče i za to biti još tako “dobro” novčano nagrađen.

Ako smo nervozni, udahnemo te se nasmijemo jer osmijeh uvijek možemo dati. Mislim da bi u novoj godini trebali početi i mijenjati svoje kupovne navike. Da sve što možemo ne kupujemo u zadnji tren ili nedjeljom, tako da i svi ti ljudi koji rade svetkom i petkom mogu više vremena provoditi sa svojom obitelji i prijateljima nego da služe nas u raznim trgovinama.

Što god odlučili napraviti, pred nama je novih 365 dana koje bi trebali iskoristiti najbolje što možemo i što znamo. Ono što smatram da bi svi trebali nastaviti je zastati na koju minutu i razmisliti o prvoj osobi koja se ovoga trenutka nalazi do nas i barem se na tih par trenutaka staviti u njihovu kožu. Nije to nimalo lako, ali tako ćemo više cijeniti i sebe i druge.

O autoru:

Ja sam Matt i veliki sam zaljubljenik u trčanje. Osim trčanja volim popiti craft pivo u dobrom društvu. Dosta slobodnog vremena provodim pišući nove tekstove za svoj blog. No najbitnije od svega je da uživam u društvu svoje kćeri za koju se nadam da će jednog dana trčati sa mnom. Pratiti me možete i na Facebooku.