Slučaj zaboravljenog "ličkog Tuđmana" Jose Mraovića, poput dobre ličke janjetine, "govori deset jezika".
I uzbudljiv je na toliko razina.
Govori o odnosu prema nasilju nad ženama i općenito o odnosu prema ženama, o odnosu prema pravosuđu kao i prema osuđenicima pred tim istim pravosuđem. Govori o principima i moralu. O Plenkoviću i njegovim koalicijskim partnerima.
Zagužvala se priča o izlasku osuđenog silovatelja, poznatog po "ličkom rukovanju", iz zatvora nakon što je odslužio 20-mjesečnu kaznu za silovanje američke košarkašice u njezinoj hotelskoj sobi 2005. godine, te naročito o njegovu povratku u HDZ.
Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković jučer je samouvjereno ustvrdio da Mraović nije član HDZ-a, dok je Nova TV objavila dokumente koji potvrđuju da je aktivan u stranci od 16. srpnja, čak otkrivaju i njegov broj članske iskaznice.
Tko onda laže: koza ili rog?
I nije samo to uzbudljivo.
Nasilje nad ženama
Osuđeni Joso Mraović evidentno se vraća u stranku koja je šutjela o zlostavljanju županove supruge Mare Tomašević, potom opravdavala obiteljsko nasilje tvrdnjama kako se "takve stvari događaju u braku", a onda se raskolila oko ratifikacije Istanbulske konvencije za zaštitu žena.
Vraća se u stranku koja postavlja optuženike za pomoćnike glavnog tajnika, čija vlada opstaje na glasovima ljudi pod ozbiljnim optužnicama i koja se i sama nalazi pred sudom.
A vraća se u stranku čiji ministri i dužnosnici na javnom skupu pozdravljaju osuđenika za ratne zločine u Gospiću, Mirka Norca.
Povratak Jose Mraovića, "ličkog Tuđmana", u HDZ sjeo je, dakle, "k'o budali šamar".
Jer, upravo kroz njegov slučaj iz sada već davne 2005. godine, kada ga je američka košarkašica Illisha Jarret, inače akvizicija njegova kluba, optužila za silovanje u svojoj hotelskoj sobi, na vidjelo izlaze sve tipične prljavštine HDZ-ove vladavine.
U prvom redu, korumpirano pravosuđe.
Prst u anus
Joso Mraović bio je oslobođen na prvom suđenju u Gospiću pred notornim sucem Brankom Milanovićem koji je za guranje prsa u anus rekao da formalno-pravno to nije silovanje, već se može usporediti s rukovanjem te oslobodio Mraovića.
Suđenje je bilo skandalozno i nakon poništenja presude - uz pritisak SAD-a - proces je prebačen u Rijeku gdje je Mraović osuđen na tri godine zatvora.
Četiri godine kasnije sudac Milanović razriješen je sudačke dužnosti, zbog ovog, ali i nekih drugih procesa.
Bila je to crna mrlja, ali zapravo tipični prikaz politiziranog, nekompetentnog i pristranog pravosuđa po mjeri HDZ-a.
Stranka i danas primanjem Mraovića u članstvo mimo odluke visokih stranačkih tijela pokazuje koliko malo mari za sudske presude, pa i za tako teška djela kao što je silovanje.
Alojz van, Joso unutra
Danas HDZ bez krzmanja prihvaća osuđenog silovatelja u stranku, i to nakon što je Alojza Tomaševića isključio iz stranke, isključivo zbog žestokog medijskog pritiska u vezi obiteljskog nasilja.
Još bolje, osuđeni Mraović vraća se u stranku koja se podijelila oko Istanbulske konvencije i koje otvara prostor sve izraženijim patrijarhalnim i konzervativnim tendencijama za sužavanje prava žena u ovom društvu.
A koliko će stranka zdvajati nad povratkom jednog osuđenika u njezine redove pokazuje i slučaj nedavne komemoracije u Gospiću kad su ministar Medved i još neki dužnosnici HDZ-a javno pozdravljali osuđenog Mirka Norca.
Sve se, dakle, posložilo oko zaboravljenog Jose Mraovića.
Koji je ipak dobro poslužio da se neke stvari ne zaborave.