Sve ovo do sada bilo je tek zagrijavanje.
Referendum o braku, pa propali referendum protiv Istanbulske konvencije, srušeni Obiteljski zakon, zaustavljeni Zakon o udomiteljstvu, pa Marakeška konvencija i još mnogo elemenata konzervativne revolucije koja godinama teče, mogli bi biti tek topnička priprema za ono pravo - zakon o pobačaju.
To je ultimativni cilj hrvatskih klerikalnih konzervativaca.
A to je i ultimativni test za ovu vlast, vladajuću koaliciju, predsjednika Vlade, za opoziciju, kao i za društvo u cjelini.
Na pobačaju se koncentriraju sve silnice konzervativne revolucije: ljudska prava, prava žena, kršćanski svjetonazor, konzervativna ideologija, politička prevlast.
Klizanje unazad
I upravo na pobačaju, više nego na ijednom drugom aspektu te revolucije koja godinama prožima politiku i društvo, vidjet će se hoće li Hrvatska otklizati unazad ili će se ipak tome othrvati i sačuvati liberalno društvo.
Nema sumnje, ljudska prava postala su glavno bojno polje političkih i svjetonazorskih obračuna u 21. stoljeću. Nakon homoseksualaca, sada su na redu žene.
A sastav povjerenstva za početno ocjenjivanje pobačaja otkrilo je mnogo toga. Vjerojatno ga je upravo zato ministar Milan Kujundžić želio sakriti.
Među njima, naravno, dominiraju uvjereni protivnici pobačaja. Pobornici priziva savjesti, aktivisti udruge U ime obitelji, šefovi ginekoloških odjela u bolnicama gdje je pobačaj praktički ukinut... Oni navodno neće pisati sam zakon, ali bez njihova utjecaja taj zakon sigurno se neće pisati, a kamoli usvajati.
Nositelji konzervativne revolucije neće se pomiriti sa zakonom koji odstupa od njihova svjetonazora. A na pitanju pobačaja oni su uvjerljivo najzagriženiji.
Osobni svjetonazor
Na ovom primjeru vidjet ćemo kako svjetonazor, i to osobni, može utjecati na pisanje zakona, te kako se zakoni pisani u skladu s jednim svjetonazorom nameću čitavom društvu.
Ali tako to ide s revolucijama - nema obzira ni kompromisa.
Nije stoga samo pitanje kako će se društvo postaviti prema zakonu koji će, prema Kujundžićevim najavama, probiti rokove, već kako će se postaviti Plenkovićeva koalicija.
Ako je Plenković mislio da je Istanbulska konvencija bila test njegova pokoravanja HDZ-a i zauzdavanja konzervativaca, neka pričeka pobačaj. Dosad je uspio balansirati u odnosu prema konzervativnoj desnici: sada će se vidjeti hoće li to uspjeti na pitanju o kojoj ovisi realizacija konzervativne revolucije.
Možda ga to podsjeti na činjenicu da se nalazi na čelu HDZ-a.