Kad na svojem radnome mjestu vidite da neki ne moraju niti približno raditi, a dobivaju istu plaću kao vi, klasična posljedica je demotivacija. To vrijedi za svakoga, bilo u privatnoj tvrtki, javnoj upravi ili Vladi.
Andrej Plenković za novi mandat obećao je manje ministarstava koja će biti funkcionalno spojena, a procurila su i imena onih ljudi za koje jednostavno kao šef ne smatra da rade dobro svoj posao. Ali nakon tjedan dana rasprave vidljivo je da je nova Vlada rezultat velikih kompromisa, a ne želje za boljim i funkcionalnijim sustavom. Pa su tako neka ministarstva ostavljena, poput Ministarstva branitelja. Iako je to čisto emocionalan a ne racionalan potez s obzirom na protek godina.
Ministar Medved možda jest utjecajan u braniteljskoj populaciji, ali opseg njegova posla je zanemariv u odnosu na svako drugo ministarstvo. A to nije jedini kompromis. Plenković nije bio zadovoljan niti radom ministara Marija Banožića, Gordana Grlića Radmana i Darka Horvata, a ni njihovi kolege nisu ih isticali kao ljude koji će ostaviti trag. Ali sva trojica su preživjela i bit će ministri i ubuduće. A izjava ekonomista Banožića, koji sad preuzima obranu, da je za ministarsku funkciju potreban dobar rezultat, rad i odluka premijera, dobro ocrtava kako se sastavljala Vlada. Nema veze ako ne znaš ništa o resoru, važno je da imaš političku podršku. A radi kompromisa su preživjela i ministarstva turizma te europskih fondova. Kad su oni ostali, Plenković je morao spojiti neka druga ministarstva, primjerice upravu i pravosuđe. Iako su to trebali ostati resori u koje će staviti jake i stručne ljude jer vape za reformama.
Sve u svemu, neki će i dalje vući u Vladi, neki hvatati hladovinu. Takav početak daje naslutiti da i dalje neće biti prijeko potrebnih reformi i da je premijerova najvažnija nit vodilja to da nema nezadovoljnika unutar stranke. HDZ je premoćno pobijedio, ima sve u svojim rukama, a Plenković se poskliznuo već na prvom koraku.