Premijer Andrej Plenković opravdano je ljutit. Samo što umjesto na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa treba biti ljutit na sebe. Nakon smjene problematičnih ministara premijer želi ostaviti dojam potpune političke čistoće jer zna da mu je to ponajveći argument za predstojećih dvoje izbora. I onda tamo neko Povjerenstvo pokrene postupak protiv njega da se ne pridržava osnovnih načela obnašanje dužnosti - nije transparentan i skriva od građana troškove. Deset mjeseci je Plenković smatrao da nema on što dostavljati tamo nekom Povjerenstvu sve dokaze o putu zrakoplovom u Helsinki.
Jasno je da su HDZ-ovci spojili “ugodno i korisno”, pa su na put na stranački skup otputovali Vladinim zrakoplovom, a sve pokrili i državničkim sastancima s premijerom Finske i predsjednicom parlamenta. To je dvojbena situacija, ali Plenković bi se mogao lagano izvući. Nije ni prvi ni zadnji. Ali umjesto da i on i ministri odmah dostave sve naloge po kojima, kako tvrde, nisu uzeli ni kune iz proračuna za dnevnice i smještaj, on se odlučio za inat.
I što je još gore, za ponižavanje Povjerenstva. Jer što oni imaju tražiti dokaze ako je premijer nešto rekao? Neočekivano je to ponašanje od premijera koji upravo vodi političke bitke kako bi se prikazao jamstvom stabilnosti i zaštite demokratskih institucija. Ali ovo nije izolirani incident, Plenkoviću smeta Povjerenstvo, pa je zato i tražio izuzeće njegove predsjednice kako ga ne bi proglasili krivim za kršenje zakonskih odredbi u slučaju “lex Agrokor”, njegov smijenjeni ministar Lovro Kuščević im je želio smanjiti ovlasti, a nedostavljanje dokumentacije se savršeno uklapa u taj obrazac po kojem izvršna vlast smatra da je ovo antikorupcijsko tijelo bespotrebni privjesak koji gura nos gdje mu nije mjesto. Ako pod naletom desnice želi birače centra, Plenković bi trebao pokazati poštovanje prema takvim institucijama, a ne prezir.