Bruna Esih voli napadati premijera Andreja Plenkovića u Saboru, a i on joj voli uzvratiti. Ono što se razlikuje u njihovim međusobnim “čašćenjima” je činjenica da Plenković ima puno više argumenata, a Esih se mora oslanjati na floskule, pa joj se Plenković ne ustručava uzvratiti za nijansu žešćom mjerom.

U svom zadnjem verbalnom šamaranju Plenković je Esih suptilno usporedio s notornim Goebbelsom. “To je već stil te male strančice u kojoj bi se ona u nekim drugim vremenima i drugim zemljama mogla kandidirati za ministricu narodnog prosvjetiteljstva i propagande”, rekao je Plenković.

Oni koji bolje znaju povijest odmah su prepoznali da se tako zvalo Goebbelsovo ministarstvo u Trećem Reichu, “zaslužno” za kulturni genocid, ali i mnoge druge zločine.

Esih se nije povukla nakon što ju je Plenković nedavno u Saboru prozvao za siromašan učinak u tom tijelu niti je shvatila da Plenković u ovom trenutku može spustiti baš svakom članu oporbe. Govore to i ankete, prema kojima HDZ konstantno raste, dok svi ostali stagniraju.

Napadi na Plenkovića da “pleše kako svira Bruxelles” i ponavljanje već dosadne floskuletine o njegovoj anemičnosti nikome nisu donijeli pozitivne bodove u javnosti, a Plenkoviću nisu naštetili. Nisu mu naštetile ni afere koje tresu Vladu, ali oporba i dalje udara u jedne te iste izlizane tarabe.

Kad se ne sjete anemije, sjete se Marakeša. Kad se ne sjete Marakeša, onda se sjete Bruxellesa. Kad se ne sjete Bruxellesa, onda se sjete zazivanja izbora, kao da sa svojih nekoliko posto na Crobarometru mogu nešto napraviti. Vrlo anemično za tako glasnu oporbu.