Nije li to tipično za Andreja Plenkovića: da javno poziva na jedinstvo, a iza kulisa vodi rat protiv "druge strane"?
"Hrvatska vlada puno je napora uložila da komemoracija u Jasenovcu bude jedinstvena", pohvalio se premijer. Ovih dana smo vidjeli kako je taj napor izgledao.
Ono na što je prije desetak dana upozorio Ognjen Kraus jučer je dopunio Jutarnji list, pozivajući se na neslužbene diplomatske izbore koji su potvrdili da je Ministarstvo vanjskih poslova nazivalo veleposlanike šest zemalja i nagovaralo ih da ne idu na neslužbenu komemoraciju u Jasenovcu.
Navodno su ih čak, navodi list, upozoravali da će Vlada taj odlazak "shvatiti kao izraz nepoštovanja države domaćina", što je vrlo gruba konstrukcija.
Ministarstvo nije demantiralo da je do tih telefonskih poziva doista došlo.
Diplomatski skandal
Radi se o nezapamćenom diplomatskom skandalu, o vrsti političkog pritiska kakva nije još zabilježena i koja pokazuje koliko je Plenković nervozan zbog Jasenovca i pritiska manjina.
Ali pokazuje i dokle je premijer spreman ići u slamanju otpora onih koje je počeo otvoreno nazivati "drugom stranom".
"Bilo bi dobro da dođemo do određenog konsenzusa", govorio je povodom komemoracije. "Mi smo tu na istoj strani i volio bih da iduće godine ta komemoracija bude jedinstvena. Uložili smo puno napora i mislim da bi trebalo doći malo napora i s druge strane".
A ta "druga strana" optužila je Plenkovića, četvrtu godinu zaredom, da ne poštuje hrvatski Ustav i zakone, da tolerira ustaštvo i izjednačava Jasenovac s Bleiburgom. I u tome je dobila podršku, četvrtu godinu zaredom, stranih veleposlanika u Hrvatskoj.
Oni su dolascima na neslužbene komemoracije upozoravali Plenkovića da bi trebao poštivati hrvatski Ustav i zakone, a MVPEI je upozorio diplomate na "nepoštovanje države domaćina".
Nije li to paradoks?
Tko tu zapravo želi dobro Hrvatskoj?
Slomio je otpore, ali ne i ovaj
Ono što je šokantno - ali i ne baš iznenađujuće - jest spoznaja dokle je Plenković spreman ići u ostvarivanju tog svoj jedinstva oko Jasenovca, koje mu već četvrtu godinu zaredom nanosi političku štetu u domaćim i diplomatsku sramotu u međunarodnim krugovima.
Plenković je u ove tri godine slomio razne otpore, ali ovaj još nije.
Zato je natezanje oko Jasenovca preraslo u pravi rat.
Ne samo da na službenu komemoraciju više ne dolazi nitko bitan, ni predstavnici žrtava, pa ni predsjednica Republike (iz skroz drugih razloga), već manjine prkose premijeru koji ne želi odustati od ustupaka ustašofilnoj desnici, koji ne ne shvaća da u ovoj slučaju kompromisi mogu biti samo štetni, ali i koji je vrlo jasno pokazao da želi da sve bude po njegovu.
Ako nije tako, tada je spreman na sve. Čak i na pritisak na veleposlanike.
Ako neće milom - nije uspjelo ni silom.
Ne podnosi protivljenje
Plenković ne podnosi protivljenje, a još manje podnosi njegovo osobno kompromitiranje i sramoćenje. Zbog toga ga taj rat oko Jasenovca toliko boli. Ne mari on previše za Ustav i zakone, ni za antifašizam i žrtve, ni za pravu stranu povijesti i civilizacijsko nasljeđe.
On mari samo za vlastiti imidž.
A taj imidž jako je okrnjen bojkotom službene komemoracije, čak četvrtu godinu zaredom. I okrnjen je još više skandaloznim otkrićem o pritisku na veleposlanike. Političar kojeg su manjine donedavno htjele "suhim zlatom platiti" pokazao je (opet) da mu ni prljava igra nije strana.
Pa čak ni oko Jasenovca.
Samo silom
Za to svoje proklamirano jedinstvo Plenković nije spreman boriti se odustajanjem od komemoracije na Bleiburgu, osudom ustaškog mitinga u Splitu 10. travnja, zaustavljanjem povijesnog revizionizma koji Jasenovac proglašava "radnim logorom", a Bleiburg "najvećom tragedijom hrvatskog naroda".
Za to jedinstvo borit će se diplomatskim pritiscima, prijetnjama i ucjenama.
I izgubiti. Uostalom, kao i Hrvatska.