Andrej Plenković ustrajan je i odlučan u obrani Zdravka Marića.
Na iznuđeno pitanje novinara ove nedjelje na Mirogoju je li ministar financija bio u sukobu interesa kad se u veljači ove godine nasamo sastao sa svojim bivšim poslodavcem Ivicom Todorićem, premijer je odgovorio: "Ne. Ne. Ne.".
"Ako se obavljaju razgovori, ne znači da se donose odluke", zaključio je Plenković još jedan slučaj u kojem se njegov ministar, onaj zbog kojeg je razbio koaliciju s Mostom, našao u sukobu interesa.
Evidentnijem čak i od potencijalnog sukoba interesa kad su Mostovci, a bogami i sadašnji Plenkovićev partner HNS, tražili njegovu ostavku.
Premijer želi reći da se Marić može suzdržavati od donošenja odluka u vezi Agrokora, ali da može bez problema sudjelovati u procesu koji kasnije dovodi do odluka. Vrlo originalno tumačenje.
Marić teklič
To znači da je Marić mogao u ime Vlade (a možda i na vlastitu inicijativu) odlaziti na individualne razgovore s Todorićem nakon što je ovaj tražio financijsku pomoć Vlade, a prije nego što je pristao da mu Vlada "nacionalizira" imovinu, samo nije mogao dizati ruku za kredite Todoriću, za Lex Agrokor i slično.
Premda je kao ministar sudjelovao u procesima koji su doveli i do kredita i do zakona.
To za Plenkovića nije sporno. Niti mu je sporno da ministra koji je u sukobu interesa koristi kao posrednika u pregovorima s njegovim bivšim šefom.
Ali je svejedno ostalo sporno, pa i s političke strane, zašto Plenković tako rezolutno brani Marića. Kao i, uostalom, i Martinu Dalić, posredno i Antu Ramljaka i sve koji su umiješani u ovaj metež oko Agrokora.
Pokazivanje slabosti
Plenković smatra da bi smjenjivanje Marića, nakon svega što je poduzeo kako bi ga obranio, bilo priznanje greške i pokazivanje slabosti. Još gore bi bilo da se mora, osim Marića, riješiti i Martine Dalić, jer bi se time praktički pala i njegova Vlada.
Premijer i dalje vjeruje kako je lakše krčiti put i ne obazirati se na sve glasnije optužbe i opaske, nove izjave i dokaze koji mogu eskalirati na istražnom povjerenstvu Hrvatskog sabora. Ako ga ikada bude.
No kao koncept, sukob interesa producira sumnju u kredibilitet političara, ministara i Vlade. On ne mora biti potvrđen kroz dizanje ruku, dovoljno je da bude percipiran kroz sudjelovanje ministara u donošenju odluka.
Marić je prošle veljače možda služio kao teklič između sadašnjeg i bivšeg gazde, pa je i samim tim otvorio pitanje kome je on služio. Bilo kakav kontakt, a naročito individualan, s osobom koja od Vlade traži financijsku pomoć (a par mjeseci ranije ju je i dobio od HBOR-a, gdje su ministri dizali ruke, a Marić im suflirao), kompromitirala je ionako diskutabilnu poziciju Marića u Vladi.
Može Plenković misliti da to nije sukob interesa. Bitnije je što o tome misli javnost.
Pritom Plenković, očito nesvjestan osjetljivosti materije, jučer na Mirogoju neoprezno priznaje kako su konzultacije oko Agrokora započele u siječnju: kad je Marić tvrdio da je s kompanijom "sve u redu", te samo mjesec dana nakon što je HBOR odobrio sporni kredit Agrokoru.
Zagazio u kaljužu
Sve dosad Plenković je branio Marića jer je vjerovao da time ponajprije štiti sebe na čelu Vlade. Međutim, time je samo dublje zagazio u kaljužu kakva je Agrokor.
Upravo zbog toga, kada danas brani Marića i Dalić, Plenković sve više brani sebe jer ministar financija i potpredsjednica Vlade više ne mogu pasti bez da padne čitava Vlada. Taj vlak je davno prošao. Još onda kad je premijer imao priliku učvršćivati svoj položaj tako da se na vrijeme rješavao svih spornih ministara, a bilo ih je podosta.
Sada je svaki novi Marićev grijeh automatski i Plenkovićev grijeh. Svaka sumnja u Martinu Dalić, sumnja je i u samog Plenkovića.
A ovdje, kod sukoba interesa koji je metastazirao kroz čitav proces spašavanja prvo Todorića, pa onda Agrokora, sumnja je ključna komponenta.
I ne može se razbiti jednom Plenkovićevom lakonskom izjavom na Mirogoju.