Predsjednica Republike brzinski se ispričala zbog srpskih čokoladica koje je zabunom, skupa sa svojom fotografijom, podijelila hrvatskoj dječici.
Hrvatska radiotelevizija ispričala se cjelokupnoj hrvatskoj javnosti i obitelji Zec zbog jučerašnjeg priloga u TV kalendaru u kojem je svirepo ubojstvo Aleksandre Zec 1991. godine, zbog kojeg se čak i država ispričala, okarakterizirano kao "medijski prenapuhano".
A premijer Andrej Plenković jutros se ogradio od napada ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića na Ustavni sud, otkrio da mu je u privatnom razgovoru rekao da "takve izjave ne smiju dolaziti od članova Vlade", ali se svejedno nije zbog tih skandaloznih izjava ispričao.
Što Orepić onda radi u Vladi?
"Taj intervju Orepića ne predstavlja službenu politiku Vlade", rekao je jutros Plenković na sjednici Vlade. "Naprotiv, jedan od naših ključnih prioriteta je jačanje institucija hrvatske države i njihove neovisnosti".
I možda Orepićeve izjave ne predstavljaju službenu politiku Vlade, ali on ih je izrekao u svojstvu ministra u toj istoj Vladi. Ako on u svojim istupima ne slijedi službenu politiku Vlade, što onda radi u toj istoj Vladi?
Ako ministar Orepić ne govori u ime te iste Vlade, zašto onda još sjedi u njoj?
I ako ne poštuje, kako reče Plenković, "prioritet Vlade u jačanju institucija", već ih svojim opetovanim izjavama slabi, onda je jasno da Orepić više ne može obnašati dužnost ministra.
Ako slabi ne samo instituciju Ustavnog suda, kakav god taj sud bio, već i instituciju ministra unutarnjih poslova, pa onda i instituciju same Vlade (i samog premijera), onda Orepić mora otići s ministarske pozicije.
Štoviše, Orepiću jučerašnji intervju u Globusu nije bio prvi takav napad na Ustavni sud. On je slične izjave ponavljao proteklih mjesec dana, što predstavlja kontinuirani atak ministra u Vladi na instituciju Ustavnog suda.
Premijer bi kao legalist na to trebao reagirati ozbiljnije nego što je javno peckanje po prstima. Zbog sebe, svoje Vlade, pa onda i zbog samog Ustavnog suda kao demokratske institucije čije je jačanje "prioritet njegove Vlade".
Trebao bi odmah izbaciti Orepića iz Vlade.
Naravno, kad bi to mogao.
Promišljena politika
Kad bi Orepić doista bio njegov, a ne Mostov ministar, i kad Vlada ne bi bila posložena konfederalistički: hadezeovci rade svoje, Mostovci rade svoje...
Orepićeve izjave nisu omaška, ni greška, ni slučajnost. One su programatske, promišljene i sustavne. Orepić od njih ne odustaje, nije se od njih ogradio, nije se izvukao na kontekst, niti se zbog njih ispričao: ne samo Ustavnom sudu, već i predsjedniku svoje Vlade.
Pa ako se te njegove programatske i promišljene, sustavne i opetovane izjave protiv Ustavnog suda, pozivi na njegovo rušenje i kolektivne ostavke sudaca, kao i rušenje njegova autoriteta, sukobljavaju s prioritetima Plenkovićeve Vlade, onda on u njoj više ne bi smio biti.
Ovoga puta zbog autoriteta same Vlade.
Ruši Ustavni sud, ali i Vladu
Predsjednica se panično ispričala zbog čokoladica u pokušaju da spasi svoj rapidno opadajući rejting, HRT se ispričao zbog vrijeđanja civilnih žrtava rada zbog zaštite svog autoriteta, a Plenković bi morao smijeniti Orepića kako bi sačuvao svoju i vjerodostojnost svoje Vlade.
Ali on to nije učinio. Nije ni nagovijestio da je to spreman učiniti. Jedino se ogradio od izjava svog ministra.
Kao da njegovi ministri u njegovoj Vladi, ljudi za koje je tvrdio kako su isključivo njegov izbor (iako svi znaju da nisu), mogu u toj Vladi raditi što god žele i provoditi politiku kakvu god hoće.
Pa makar ona bila suprotna, kako je rekao premijer, prioritetima te Vlade.
Ako ništa drugo, Plenković je trebao spasiti svoj autoritet i autoritet svoje Vlade (ako je ona doista njegova), jer mu je to sigurno prvo na listi prioriteta, a onda i spašavati autoritet Ustavnog suda.
Institucije koju je njegova stranka pomogla formirati. I koju njegova Vlada navodno pokušava osnažiti.
Tu se pita Božu Petrova
Međutim, Vlaho Orepić je Mostov ministar i tu se Plenkovića očito ne pita puno. Odnosno, smjena Orepića navukla bi Plenkoviću na vrat veće probleme od samih Orepićevih napada na Ustavni sud.
Tu se ne pita Plenkovića nego Božu Petrova. A kako smo mogli vidjeti, on se još nije ogradio od Orepićevih stavova - ni sad ni ranije - niti su to učinili njegovi ministri u Vladi.
Što opet znači da se slažu s Orepićevim izjavama. Štoviše, da su Orepićevi stavovi prema Ustavnom sudu dio politike Mosta. Kako se to onda poklapa s proklamiranom politikom Vlade?
Možemo to postaviti i ovako: ako je nakon Orepićevih izjava poljuljano povjerenje u Ustavni sud, onda će isto tako biti poljuljano povjerenje u Vladu, ako Orepić, kao ministar koji ne provodi Vladinu politiku, i dalje biti njezin član.
Premijer Plenković tu mora odvagnuti između dva zla.
Je li mu važna politika i autoritet premijera ili netalasanje u Vladi i dobri odnosi s Mostom?
Današnje kompromisno ograđivanje od izjava svog ministra daju naslutiti koja opcija je Plenkoviću draža. Na njegovu odgovornost.