Mladi Plenković savladao je, možda i uz pomoć starijih političkih mudraca, sve tajne plovidbe po hrvatskom političkome moru. Protivnike promiče radi micanja - Ivanu Maletić, bezbojnu sljedbenicu Milijana Brkića, poslao je u neki europski sud na astronomsku plaću; neperspektivnom Andriji Mikuliću dao je, da ga utješi, cijeli Državni inspektorat, omogućivši mu ovlasti koje ovaj nije mogao ni sanjati.
Što čeka Brkića? Politički bianco ček, bude li poslušan. Ne bude li, vidjet ćemo čija majka crnu vunu prede. Neke protivnike ipak neće promicati. Miru Kovača, recimo. Iz Bruxellesa Kovač bi mogao angažirati, za europski novac, brojne stručne suradnike koji bi Plenkiju mogli raditi o političkoj glavi, a on nije blesav da protivnicima, makar i najskrivenijim, da takva oružja u ruke. Čini se da ni Stieru neće biti udijeljena ta milost. Njih, dakle, gura u poziciju u kojoj se moraju pokloniti ili ukloniti, ili pobuniti - a kako prolaze pobunjenici, pokazao nam je Milinović.
Cijeli javni servis, HRT, dao je u ruke nesposobnjakovića koji ga uništavaju, ali Plenki ima tretman svete krave, pa mu ne smeta. U Bruxelles ide garda njegovih miljenika. Pet najodanijih dobit će bingo - HDZ je favorit, ima pet gotovo sigurnih mandata, pa će poslušni dobiti pet godina posla na plaći od 50-ak tisuća kuna...
I na Uljaniku je Plenković pokazao rutinu. Nekoliko dana prije objave vijesti o stečaju uhićena je skupina menadžera te tvrtke, što će u drugi plan baciti likvidaciju škvera. A HDZ će spašavati 3. maj kako bi na idućim izborima uzeo Rijeku.
Sve je, dakle, by the book, udžbenički uzorno, jedino je činjenica da se u svim ovim slučajevima ekonomski i drugi interesi zajednice podvrgavaju interesima pojedinca i stranke.
Andrej Plenković postao je rutinirani kapetan duge plovidbe, nešto poput Edwarda Johna Smitha s Titanica. Ni on nije plovio po divljemu moru, more je bilo mirno, ali ledeno. I sve je išlo divno, dok nije naletio na santu. A ona i nas čeka.