U subotu sam napunio 40 godina i moram priznati, osjećam se apsolutno identično. Pojma nemam kako bi se trebao osjećati čovjek s 40, ali godine me ne opterećuju. Osjećam se živo. Spremno. Za nove ideje, nova iskustva... I osjećam se jako dobro u svojoj koži. Osjećam se! I zato sam u ovoj kolumni odlučio podijeliti dio onoga što sam naučio u prvih 40.
Nema sumnje da ću učiti još jaaako mnogo, ali neke sam spoznaje već ukorijenio. Za početak - život nije stvoren da bismo ga osrednje proživjeli! To nikome nije suđeno pa si nemojte ni vi sami presuditi tako da odustanete od traženja izvrsnosti. U sebi i oko sebe!
Ako se odlučite na taj put, morate znati da on sigurno neće biti lagan. Postići bilo što izvrsno nije lagano, a svi koji tvrde suprotno ili imaju banalan um ili vam žele prodati magluštinu. Ne, nije jednostavno biti izvrstan u bilo čemu. U slušanju, u spoznavanju, u nekom poslu, u suosjećanju, u slušanju i razumijevanju drugih, u slušanju i razumijevanju sebe...
Svaka izvrsnost zahtijeva izniman trud. Objektivno, mnogo je lakše pristati na osrednjost, zadovoljiti se poznatom barom u sebi i oko sebe, nego otisnuti se na životni ocean. Jednostavnije je kontrolu prepustiti drugima. Roditeljima, partnerima, djeci, poslodavcu...
Jednostavnije je živjeti po njihovom ritmu, nego osmisliti svoj, a sve ostale uklopiti u taj ritam. Ali jednostavnost je tragično precijenjena. Pa mi smo najkompleksnija bića u poznatom svemiru, nije ni zamišljeno da jednostavno postignemo izvrsnost.
Ali isplati se. Jer kad se radi životna inventura nitko vas neće pitati koliko su drugi bili zadovoljni vama, nego koliko ste vi bili zadovoljni sobom.
Koliko ste voljeli, riskirali, rasli... To su pitanja na koja trebamo tražiti odgovore. Već sada! Na to se nadovezuje druga lekcija - snovi postoje da bi se živjeli! Hrpa ljudi ima naviku odgađanja svojih snova, kao da ih stave na čekanje. Znate kad nas razne tvrtke stave na čekanje i dok držimo telefonsku slušalicu umrtvljuju nas onom očajnom glazbom. Tako mnogi ljudi svoje snove stave na čekanje, a umrtvljuju se životnom rutinom.
Tješe se da će biti vremena za snove kad si stvore prostora, kad se poslože sve okolnosti, kad se djeca odsele, kad promijene posao, kad pronađu njega..., ali to su najjeftinije izvlakuše. Jer uvjeti nikad neće biti idealni za realizaciju snova, a ako ih predugo ignoriraš, znaju pustiti paučinu. Oko tvog srca, a realno, i oko uma. Nakon nekog ti se vremena više ne da ni misliti. Ni o snovima ni o bilo čemu drugome.
Snovi se ne bi trebali vrtjeti oko svakodnevnog života, nego bi se život trebao vrtjeti oko snova! Ne moramo odmah sve realizirati, ali ih nikako ne smijemo sve odgoditi. Treća lekcija - neki odnosi jednostavno previše koštaju! Živaca, mira, ma i volje za životom... Ako imate dojam da se morate odreći sebe da biste sačuvali odnos, previše ga plaćate. Jer nitko, ponavljam nitko, nije toga vrijedan.
I znam da nam se teško odreći nekih odnosa. Toliko smo vremena i energije uložili, toliko smo sebe uložili i teško je prihvatiti poraz. No ako ne ide, ne ide.
Mudrije je uništiti takve odnose, nego uništiti sebe pokušavajući spasiti nešto što nije vrijedno. Brinite se za sebe da biste se mogli dobro brinuti za druge! I za svoje snove!
Često stavljamo sve druge ispred sebe. Kad kažem mi, zapravo mislim na žene, pogotovo na starije od mene, jer te generacije imaju osjetno više problema s time. Muškarci će si spontano uzeti vrijeme za sebe, a žene će ga najčešće uzeti tek ako odrade sve obaveze što su si nametnule ili što su dozvolile da im drugi nametnu. I još će često imati grižnju savjesti kad malo misle i na sebe.
Ali naše potrebe, naši snovi, naše strasti trebaju biti na vrhu prioriteta. Jedino ćemo tako sebi, ali i drugima dati najbolje od sebe. To nije sebičnost, već samopoštovanje! I peta - ne živite da biste zadovoljili druge! Nema uzaludnije rabote nego pokušavati zadovoljiti sve oko sebe. Iako razumijem taj poriv.
Svi želimo da nas što više ljudi prihvati, da dobijemo dojam da smo dobri takvi kakvi jesmo, to je normalna potreba. Ali prečesto odemo predaleko da bismo stekli taj dojam.
Često izvijamo i kičmu i srce da bismo zadovoljili ono što drugi traže od nas, umjesto da poštujemo svoje potrebe. Niste tu da biste bili Miss simpatičnosti.
Neki će vas voljeti, neki mrziti, a nekima će biti svejedno. A postoji mogućnost da ni jedni ni drugi ni treći nemaju razumne kriterije. Ali što god da radite, uvijek će oko vas biti ljudi koji s vama neće biti zadovoljni. Zato i nema smisla pokušavati zadovoljiti sve njihove kriterije. Sizif nije Superheroj!
Svašta mi se još razjasnilo kroz godine, ali kako ne želim pisati kolumne za koje trebate uzeti godišnji da biste ih pročitali do kraja, slijedi par brzopoteznih... Ne postoje neupitni autoriteti – sve i svi su podložni kritici! Koristi mozak! Da trebaš biti ameba, rodio bi se kao ameba.
Poštovanje se zaslužuje! Uvijek. Možeš poštivati nečiju ulogu u svom životu, ali njih kao osobe tek ako zasluže. Svojim odnosom prema životu, okolini i vama!
Iskrenost košta. Ali nema alternative u važnim odnosima. Jer ćeš za svako laganje platiti i kamate! Bolje je onda odmah platiti manju cijenu!
Starije generacije uvjeravat će te da je prije bilo bolje. Ne vjeruj im jer to govori svaka generacija. Bilo je drugačije.
Zahvalnost je najmoćnija jednostavna senzacija u našem arsenalu. Ima bezbroj stvari koje ne trebaš i ne možeš mijenjati. Ali zato ima i onih koje možeš i trebaš. Ako se njima posvetiš, neće te frustrirati sve što ne možeš promijeniti!
A sada idem napraviti još jedan korak da se približim realizaciji još jednog sna. A ti?
'Ljubavologija', bestseller Bruna Šimleše, opet je u prodaji i to na svim kioscima po promotivnoj cijeni od samo 59 kuna.
Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!