Subota. Povorka ponosa. Zagreb u duginim bojama. Bar na jedan dan.

Jer budimo realni, naše društvo nije poznato po poštivanju ljudskih prava. Većina nema pojma ni što to uopće znači. Provest će dane na Fejsu u žestokoj raspravi s neistomišljenicima, ali neće ni 3 minute iskoristiti da proguglaju taj pojam pa barem nauče što doista znači institut ljudskih prava. Bolja situacija nije ni s mladima jer istraživanja stavova srednjoškolaca pokazuju priličnu količinu homofobije i predrasuda te još zavidniju neznanja.

„Kaj oni imaju paradirat, ni mi normalni ne izlazimo na ulice“, jedan je od najčešćih napada. Naravno, ne treba uopće naglasiti da čim sebe proglasiš normalnim, oni drugi i drugačiji automatski postanu nenormalni pa smatraš da ni ne bi trebali imati jednaka prava. Navedena izjava je tragično promašena jer je potrebna točno jedna sekunda da se shvati zašto mi hetero osobe ne izlazimo na ulice – pa mi imamo sva prava! Jednako kao što bi bilo besmisleno da muškarci izađu na ulice, ali nije besmisleno kad žene i dan-danas izađu na ulice! One nemaju sva prava kao i mi muškarci pa je sasvim legitimno da se bore za njih.

Isto je i ovdje slučaj. Logično je da LGBT osobe izađu na ulicu jer je humano da imaju sva prava kao i ja. Humano je da ne strahuju da će dobiti otkaz samo zbog toga koga vole, jednako kao što ne strahujem ni ja. Humano je da mogu u bolnici biti uz svog
neoženjenog partnera, jednako kao što bih mogao biti i ja. Humano je da imaju sve porezne olakšice i pravo nasljedstva ako zajedno žive 25 godina, a nisu sklopili civilno partnerstvo. Humano je da se na ulici mogu primiti za ruke bez da strepe s koje će im strane doletjeti boca. Humano je, ako smo ljudi...

„To nije prirodno.“

Homoseksualnosti ima i u prirodi, ergo prirodna je!

„To je protivno Božjim zakonima.“

To je poprilično točno. Ali to su oni isti zakoni po kojima žene ne zaslužuju biti ravnopravne ili po kojima se odobrava robovlasništvo pa bismo ipak trebali biti kritičniji. Tako ima nekih kršćanskih crkava koje dio tih arhaičnih zakona doživljavaju kao pokazatelj ondašnje društvene svijesti, a ne Božjeg nauma. Zato danas i imaju žene svećenice, a prihvaćaju i sve LGBT osobe kao ravnopravne. Dakle, moguće je i na taj način shvaćati Isusov nauk.

„Javi mi se kad bu oni mogli imat dijecu.“

Za početak, da, namjerno sam napisao „dijecu“ jer tako obično napišu ti stupovi tradicije, katoličanstva i hrvatstva. Koliko god da vole Hrvatsku, iz nekog razloga, izgleda da mnogi od njih preziru hrvatski jezik. Taj je argument promašen jer ni mnogi hetero parovi ne mogu imati djecu pa to ne znači da ne bi trebali imati sva prava i poštovanje kao i svi drugi.

„Nećemo valjda pederima dati da usvajaju djecu“.

Naravno, znanstvena istraživanja ne dokazuju da su lošiji roditelji, ali „kaj ti znanstvenici znaju, bolja je moja baba“. A zapravo samo treba shvatiti da te seksualna orijentacija ne čini dobrim ili lošim roditeljem, dobrom ili lošom osobom. Ali te mržnja i ponos koji osjećaš kad diskriminiraš sigurno čine poprilično siromašnom osobom. Mi, hetero osobe, nismo bogomdane, ni doslovno ni
metaforički, da bismo bili sposobni roditelji. Poznajem gej osobe koje su potpuno nespremne postati roditelji, a realno, poznajem i bezbroj hetero osoba koje bih stavio u istu kategoriju. (Ne)sposobnim roditeljem te ne čini tvoja seksualna orijentacija, nego ljudskost i zrelost.

Zbog svega toga i ove sam subote bio na Povorci, zajedno sa svojom suprugom i kćerkicom.

Uživali smo u dobroj atmosferi, vidio sam neke drage ljude, a za razliku od prvih godina, izvan povorke nije bilo žalosnih ljudi koji su na nas bacali uvrede ili boce. Vidjeli smo i jedan njemački par i nisam vidio nikakav problem u njihovom poljupcu.

Problem mi je kad 20 kukavica pretuče četiri sezonca na Braču.

Problem mi je kad političari ne preuzmu nimalo odgovornosti za kreiranje huškačke atmosfere i mržnje prema drugačijima.

Problem mi je kad vidim mahnitog roditelja kako tuče svoje dijete.

Problem mi je što ću uskoro lakše organizirati promociju na hrvatskom u Irskoj, nego u Osijeku.

Problem mi je kad žena dobije ugovor na određeno jer je u „onim godinama“ kad bi mogla imati dijete, kao da je zarazna.

Problem mi je kad neki nasilnik prebije nekog nemoćnijeg i dobije tek packu.

Meni gej osobe uopće nisu problem. Oni nisu odabrali biti gej, jednako kao što ja nisam odabrao biti hetero. Jedino možemo odabrati hoćemo li biti ljudi i druge gledati kao ljude, a ne kroz blijede etikete.

Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!