Korona kriza Hrvatsku je do sada stajala 11 milijardi kuna, objavio je ministar financija Zdravko Marić. Pandemija je kriva i za pad 15,1 posto BDP-a u drugom kvartalu ove godine. A korupcija? Trošak korupcije u Hrvatskoj, prema službenim podacima EU iz prošle godine, iznosio je 8,5 milijarde eura ili 13,5 posto BDP-a.

Ivo Josipović prije nekoliko je godina upozoravao da korupcija Hrvatsku godišnje košta 12 milijardi kuna.

Novinar Dražen Rajković objavio je da nas je samo šteta uzrokovana Sanaderovim šestogodišnjim koruptivnim mandatom stajala “najmanje sto milijardi kuna”. I dok pandemija dođe i prođe, korupcija ostaje. Kao autoimuna bolest koja postojano proždire hrvatsku državu, njezino gospodarstvo, državni proračun, socijalni program, njezine institucije, politiku, društvo u cjelini. Za koronu postoje maske, higijena i socijalno distanciranje.

A za korupciju, kako smo se uvjerili u protekla tri desetljeća, naprosto nema lijeka. I ovo je važna komparacija u trenutku kad se u medijima vijesti o koroni natječu za prostor s vijestima o koruptivnoj hobotnici Josipe Rimac, ali i mnogim drugim aferama i skandalima.

Govore nam kako je za borbu protiv korone nužna suradnja institucija i građana, solidarnost i odgovornost, povjerenje i angažman na razini cijelog društva. A to isto govore nam godinama za borbu protiv korupcije. Treba li reći da i jedno i drugo zapinje? Da pandemija uzima maha baš kao i korupcija? No zaraza prolazi, ali korupcija je pošast koja zakida ovu državu za njezino bogatstvo, za prosperitet, za budućnost, nekad i za živote ljudi koji zbog korupcije gube oslonac i sigurnost. Svakog dana svjedočimo presicama o koroni.

Zamislimo da se svakog dana tako govori o borbi protiv korupcije. Govori se o kaznama za nenošenje maske. A što je s kaznama za korupciju? Pandemija će nas puno stajati, ali ipak ne koliko i korupcija